Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić održao je danas govor u Domu parlamenta Ujedinjenog Kraljevstva, na prijemu povodom obilježavanja Dana državnosti Bosne i Hercegovine.
Domaćini prijema bili su Međuparlamentarna grupa za Bosnu i Hercegovinu (APPG for BiH), koju je predvodila predsjedavajuća Alicia Kearns i BiH–UK Network.
Prijemu su prisustvovali brojni britanski parlamentarci, članovi All-Party Parliamentary Group for Bosnia and Herzegovina, predstavnici diplomatskog kora, predstavnici bosansko-britanske zajednice, te organizacije koje djeluju na jačanju odnosa Bosne i Hercegovine i Ujedinjenog Kraljevstva.
Predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić je u svom obraćanju naglasio značaj Dana državnosti za historijski kontinuitet i identitet Bosne i Hercegovine, te istakao snažne veze naše dvije zemlje i stalnu podršku Ujedinjenog Kraljevstva Bosni i Hercegovini.
Kazao je da “ovih dana mi u BiH obilježavamo dva historijska događaja koji su obilježili i oblikovali živote i sudbine generacija građana BiH. To su događaji čiji će se uticaj zasigurno osjećati i u budućnosti, te na sličan način odraziti na buduće generacije”.
– Obnova državnosti Bosne i Hercegovine nije se desila 1992. godine. Obnova državnosti moje zemlje desila se 25. novembra 1943. godine, u Drugom svjetskom ratu, usred okupirane Evrope, tokom borbe protiv nacista i kvislinga.
Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a, koji je imao sve elemente parlamenta Bosne i Hercegovine, prisustvovalo je rukovodstvo i članovi Narodnooslobodilačkog pokreta, koji su činili pripadnici svih naroda Bosne i Hercegovine, kao i pripadnici različitih političkih opcija – naveo je Komšić.
Dodao je da su na tom prvom zasjedanju, a potom i na drugom, donesene odluke kojima je Bosna i Hercegovina definisana kao ravnopravna republika u okviru Jugoslavije, ali je, što je još važnije, definisana suština unutrašnjih odnosa u Bosni i Hercegovini.
– Prvim zasjedanjem Bosna i Hercegovina je definisana kao republika ravnopravnih naroda, a drugim su definisana jednaka politička prava svih građana, kao pojedinaca, u budućoj republici.
Kada bismo ušli u detaljniju analizu sadržaja odluka donesenih na ta dva zasjedanja, mogli bismo doći do vrlo interesantnih zaključaka da su odluke prvog zasjedanja imale ideološki osnov u sovjetskom komunističkom modelu uređenja odnosa različitih naroda i etničkih grupa u multietničkim državama, dok odluke drugog zasjedanja o ravnopravnosti građana imaju svoj osnov u demokratskim tradicijama zapadnih zemalja – kazao je Komšić.
Po njegovim riječima, slični principi uređenja odnosa u Bosni i Hercegovini zadržani su i u Dejtonskom mirovnom sporazumu, posebno u Aneksu IV, koji je, zapravo, važeći Ustav Bosne i Hercegovine.
– Zašto su takva rješenja nekada funkcionisala u Bosni i Hercegovini, a danas funkcionišu slabo ili nikako, posebno je pitanje.
Kada govorimo o tridesetoj godišnjici zaključenja Dejtonskog mirovnog sporazuma, odnosno o okončanju rata i agresije susjednih zemalja na Bosnu i Hercegovinu, dozvolite da budem pomalo ličan.
Tih dana, kada se Dejtonski mirovni sporazum pregovarao i potpisivao, ja sam, kao pripadnik Armije BiH, bio u snijegu koji je bio toliko dubok da se kroz njega gotovo nije moglo kretati, na položajima na jedinoj planini u Bosni i Hercegovini na kojoj nikada nije bilo ljudskih naselja.
Kada je do nas stigla vijest o završetku rata, prva emocija koju sam osjetio bila je da to nije istina. Nisam mogao vjerovati da je rat završen – naveo je Komšić.
-
-
-
-
