Povodom Dana ljudskih prava, u našem programu ugostili smo Dušku Jurišić, zamjenicu ministra za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine. Govorila je o porastu broja prijava kršenja ljudskih prava, porodičnom nasilju i femicidu, reakcijama institucija, ali i zabrinjavajućem trendu sve češćih napada na novinare.
Jurišić naglašava da zakoni jesu unaprijeđeni, ali da borba protiv nasilja i kršenja prava neće imati efekta bez duboke promjene društvenih vrijednosti i snažne prevencije.
-Prema podacima Ombudsmana, prošle godine su zaprimljene 2.972 žalbe za kršenje ljudskih prava. U ovoj godini taj broj je porastao na 3.500. Vidno je povećanje, iz kojih oblasti najviše došlo do povrede ljudskih prava. Imate li informaciju kakva je situacija u našoj zemlji?
“ Prema prvim informacijama, zapravo najveći broj jeste prijava i žalbi protiv organa uprave, što znači protiv vlasti. Značajan je broj i protiv pravosuđa i protiv policije. Jedan broj nimalo bez značaja je u slučaju povrede u radnim odnosima. Jedan manji broj iznenađujuće jeste kad je riječ o pravima po osnovu socijalne zaštite i tako dalje, i tako dalje, ali mislim da su ombudsmani dosta toga na press konferenciji i na skupovima koje su imali povodom Dana zaštite ljudskih prava rekli. Oblasti kojima sam se ja bavila tokom protekle tri godine mandata, prije svega su porodično nasilje i nasilje nad ženama, “kaže Jurišić
Podsjetila je da je sve nekako počelo u prvoj godini mandata sa ubistvom Nizame Haćimović u Gradašcu 11. avgusta 2023. godine. Nakon toga građani su tražili da se izmijeni zakon i da kazne budu oštrije. I u tom smislu Federalni parlament je poduzeo određene radnje i izmijenjen je Krivični zakon Federacije.
“ Uneseno je, odnosno uvršteno krivično djelo femicida, odnosno rodno zasnovanog ubistva i propisana kazna do četrdeset pet godina zatvora. Dakle, najteža moguća kazna po zakonima, odnosno Ustavu Bosne i Hercegovine, pošto smo mi zemlja koja ne prihvata smrtnu kaznu. Ono što mogu reći jeste da se sedamnaestog novembra ove godine dogodilo ubistvo, odnosno ubijena je Aldina Mahić, odnosno Aldina Jahić. Šta to znači? Da ovako visoke kazne, zapriječene kazne nisu spriječile ubicu, nisu spriječile nasilnika da počini ovo krivično djelo. To praktično znači da uzrok problema treba tražiti u društvu. Mi, Harise, živimo u nasilnom društvu. To je nešto što sebi moramo priznati. Od društvenih mreža, pa na dalje i način rješavanja problema je, između ostalog, u prevenciji. To znači da svi moramo da se uključimo. Od škola, roditelja, djece, nevladinih organizacija. Bez toga, doći ćemo zaista u bezizlaznu poziciju haosa, gdje donošenje velikih zakonskih kazni neće značiti ništa, naglasila je Jurišić
Želio bih da se vratimo na početak Vašeg odgovora kad ste rekli da je najveći broj prijava bio protiv uprave, odnosno protiv vlasti u našoj državi i protiv pravosuđa. Kakvu nam to poruku šalje? Evo i Ombudsmani s ovim istraživanjima kako poruku šalje građanima u Bosni i Hercegovini, ako vidimo da su vlast i pravosuđe oni gdje se najviše krše ljudska prava.
“ Statistički, rekli biste da se broj primjera kršenja ljudskih prava povećava. Naravno, neću se pravdati činjenicom da su naša prava barem nas koji smo ostali u Bosni i Hercegovini od 92. Do devetdeset pete godine bila daleko više prekršena u jednom specifičnom stanju rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu. Ali s druge strane, svi zaboravljamo posrtni period kada su bila ugrožena elementarna prava poput prava na život, prije svega ljudi koji su se vratili na svoja ognjišta i prava na imovinu. Dakle, to je bio jako težak proces i bila nam je ugrožena jedna od elementarnih sloboda. To je sloboda kretanja. Međutim, ono što također žalim istače ukoliko se statistički i analitički gleda da je stvarno broj prekršaja ljudskih prava veći u odnosu na prošlu godinu. Ja bi to ipak pridala značaj i činjenici da su se ljudi ohrabrili. Vidite i broj protesta je veliki i skoro nema sedmice bez jednog protesta. Prošle sedmice to su bili radnici u prosvjeti. Ove sedmice su studenti iz Studentskog doma. Ja mislim da su ljudi svjesni toga da rješenja trebaju tražiti na različite načine. I to je ukratko odgovor na vaše pitanje. Tražiti odgovore kod ombudsmana koji su najznačajnija i najvažnija institucija za utvrđivanje diskriminacije pokazuje još nešto, da ljudi ne uzimaju pravdu u svoje ruke, da postoje institucije kojima vjeruju, a moram vam reći da to i jeste Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice. Ja to sudim po broju prijava, žalbi i pritužbi podnesaka koje dobijem na dnevnoj razini” kaže Jurišić.
Govorili ste o Krivičnom zakonu i mnogo smo govorili u našem programu o samom Krivičnom zakonu i sve ono što se dešavalo na nivou federacije i njegovo donošenje. Znamo da je i femicid uvršten u ovaj zakon.Da li ovo ohrabruje, evo, i sve žene u Bosni i Hercegovini i sve one koje su prošle kroz nasilje? Da ipak, evo, institucije, pa kako možda i sa zakašnjelom reakcijom ipak misle na njih i da mogu pronaći kod njih zaštitu?
“Ja sam samo htjela reći da su institucije uradile svoj dio posla. Od zakonodavne vlasti ne možete više očekivati. Nemojte zaboraviti da uz izmjene Krivičnog zakona i eh, visoko propisanu kaznu za eh, nasilje nad ženom, eh, također je donesen novi i puno bolji zakon o eh, zaštiti od nasilja u porodici i nasilja nad ženama. Eh, tim zakonom su propisane i hitne mjere koje može preduzeti policija, pa ću samo podsjetiti da eh, policija može odrediti zadržavanje nasilnika, osim što može naložiti i zahtijevati da se donesu mjere, od mjere udaljenje iz doma, odnosno stambenog objekta kojeg dijeli sa svojom partnericom, preko mjere udaljenja i zabrane približavanja, zabrane komunikacije i tako dalje. Dakle, i policija može preduzeti određene radnje. Veliki je broj pritužbi, nažalost, na policiju, puno veći nego što policijski službenici i njihovi komin-komandiri i rukovodioci vole čuti, ali kao što sam kazala, kao što se ljudi u institucijama i ustanovama moraju mijenjati, tako se mora mijenjati i društvo. I poražavajući podatak do kojeg sam došla jeste da se zapravo najeklatantniji, najsuroviji primjeri nasilja u porodici zapravo uopće ne prijavljuju. Zato odgovor na vaše pitanje je pozitivan. Ja mislim da je stvoren solidan zakonski okvir, da postoji kakav-takav sistem gdje žene i sve ostale žrtve nasilja mogu da budu ohrabrene da kažu stop. Sada je dosta. “
Komentarisala je I sve češće napade na novinare.
Nedavno je Udruženje bh novinari sačinilo istraživanje po kojem je u četiri godine u periodu od dvije hiljade dvadeset prve do dvije hiljade dvadeset četvrte počinjeno sto dvadeset devet napada na novinare, od čega je trideset dva napada su bila protiv novinarki i osamnaest na grupe novinarki.
“ Eh, dakle, u porastu je broj napada na novinare, ali tu Bosna i Hercegovina nema ekskluzivitet. Kao što vam je poznato, nažalost, broj ubistava novinara u svijetu je pojačan, naročito nakon rata i genocida u Gazi. Tamo stradaju najviše. Kako riješiti naš problem? Ovo je, ovo jeste indikator. Međutim, ja ću, kao što sam se poslužila primjerima Nizame i Aldine i pokušala da objasnim da izmjena zakonskih normi, izmjena zakonskih akata ne donosi ništa ako se ne radi dovoljno na prevenciji. Isto tako ću u ovom času spomenuti jedan od najnovijih primjera, a to je, napad na novinarku Faktora i Stava, Rabiju Arifović. Riječ je o psihičkom nasilju na društvenim mrežama, međutim, to je dobar primjer kako je sistem ipak reagirao. Tužilaštvu Kantona Sarajevo, i ne samo tom, nego svim ostalim tužilaštvima u Federaciji, izmjena Krivičnog zakona ponudila je zakonsku osnovu da djeluju po osnovu krivičnog djela psihičkog nasilja. Eh, nasilnik je pritvoren. Još uvijek se nalazi u pritvoru. U pripremi je optužnica, tako da je to jedan od dobrih primera reakcije društva..”
Video pogledajte na našem YouTube kanalu
-
-
-
-
