U Japanu se danas obilježava 76 godina od upotrebe prve atomske bombe u historiji, koju su 6. augusta 1945. godine Sjedinjene Američke Države (SAD) bacile na japanski grad Hiroshimu, usljed čega je taj grad sravnjen sa zemljom, a istog dana poginulo je više od 70.000 ljudi.
Atomska bomba, Little Boy (mali dječak) pala je na Hirošimu ujutro 6. augusta 1945. godine u 8 sati i 15 minuta. Bila je to bomba bazirana na uraniju, sa razarajućom moći od 15 –16 kilotona TNT-a. Bomba je imala formu cilindra, 305 centimetara dužine, prečnika 71 cm, a bila je teška oko četiri tone, od toga je 60 kilograma bio uranij.
Bomba je bačena sa visine od 10.000 metara, a detonirala je oko 550–580 metara iznad zemlje s ciljem da se dobije maksimalan efekat. Pretpostavke su da se do kraja 1945. godine, broj žrtava od posljedica atomske bombe popeo na 140.000.
Poznato je da je razlog zašto je tadašnji američki predsjednik Harry Truman naredio upotrebu atomskih bombi bio da se neutrališe sovjetska prijetnja u istočnoj Aziji i istočnoj Evropi, kao i da se pokaže snaga SSSR-u.
Lideri Velike Britanije, Sovjetskog saveza i Sjedinjenih Američkih Država, premijer Winston Churchill (kasnije Klement Attlee), generalni sekretar CK KPSS Josif Staljin, predsjednik SAD-a Harry S. Truman, sastali su se krajem jula na konferenciji u Potsdamu, u okupiranoj Njemačkoj.
Kao jedan od rezultata Potsdamske konferencije Saveznici daju Japancima ultimatum za bezuvjetnu kapitulaciju, no japanski premijer Kantaro Suzuki 27. jula odbacuje ovaj ultimatum.
Japanci potom, 9. jula 1945. upućuju molbu za početak pregovora o primirju, ali Amerikanci 6. augusta bacaju prvu atomsku bombu na Hiroshimu, a tri dana poslije, 9. augusta na Nagasaki. Japanci 2. septembra 1945. potpisuju bezuslovnu predaju, kako bi spriječili i moguće treće bombardiranje, čime je završen Drugi svjetski rat.
Prema procjenama Japana iz 1968., 250.000 stanovnika Hiroshime umrlo je odmah nakon eksplozije ili u roku od pet godina od bolesti uzrokovanih radijacijom. Mnogi od preživjelih su kasnije umirali ili još umiru od posljedica bombardiranja, kao što su rak i leukemija, tako da niko sa sigurnošću ne zna koliko je žrtava odnijelo bacanje atomske bombe. Crne kišne kapi koje su kasnije padale i nosile radijaciju, odnijele su još života.
