U okviru obilježavanja Dana općine Novo Sarajevo, gost „Sarajevskog jutra“ bio je Nusret Aganović, predsjednik Udruženja „Prva slavna viteška brigada“ i direktni učesnik jedne od najvažnijih bitaka za opstanak glavnog grada Bosne i Hercegovine – Pofalićke bitke.
Plan za podjelu grada Aganović se prisjetio teških dana 1992. godine, ističući da je namjera agresora bila jasna: spajanjem snaga iz pravca Pofalića sa kasarnom „Maršal Tito“ i Grbavicom, Sarajevo je trebalo biti presječeno na dva dijela. Dok su se komšije srpske nacionalnosti otvoreno naoružavale i kopale rovove pod izgovorom da se „malo igraju“, bošnjačko i hrvatsko stanovništvo bilo je u potpunom okruženju.
Odbrana „golim rukama“ „Naši ljudi, u patikama i trenerkama, branili su svoje ognjište i porodice. Nismo imali rezervnu državu, morali smo braniti svoje Pofaliće“, istakao je Aganović. Opisao je dramatične trenutke u kojima je agresor počeo sa privođenjem i zatvaranjem viđenijih građana u lokalnu samoposlugu u Orlovačkoj ulici (danas ulica Zahira Panjete) kako bi utjerao strah u kosti mladim braniocima.
Srce protiv sile Zahvaljujući hrabrosti pojedinaca poput rahmetli Alije Prazine, koji je odbio predati oružje, te brigadira Habiba Idrizovića, spriječen je scenario kakav je viđen u Bijeljini i drugim okupiranim mjestima. Aganović je naglasio i nevjerovatan kontrast u opremljenosti: dok su branioci čekali u redovima za brašno, u oslobođenim agresorskim kućama pronađeni su magacini puni hrane i konzervi, što je dokaz da je napad bio dugo i detaljno pripreman.
„Danas čistog obraza hodamo Sarajevom i svijetom. Branili smo svoj toprak, nismo išli u tuđe države da pljačkamo i ubijamo“, zaključio je Aganović.
