
Profesor Faruk Hadžić bio je gost Sarajevskog Jutra. Inflacija, rast cijena hrane, primanja građana BiH, bile su teme o kojima smo razgovararali.
Hadžić smatra da prosječna plata ne pokazuje realno stanje s novcem u državi, jer kaže, i plata menadžera od nekoliko hiljada ulazi u prosjek, kao i one najniže, i dodaje da čak ni statistička prosječna plata služi uglavnom za puko preživljavanje.
-Mi, ekonomisti rukovodimo se mjerodavnim podatkom, a to je medijalna plata. Dakle, medijalna plata bi značila, kada bi sve radnike u Bosni i Hercegovini poredali od najniže plate do najviše, tačno na sredini tog niza. Bila bi realnija. Onda bi znali koliko radnika danas zarađuje do, recimo 1500, da li je to negdje 1000 ili 1200. Onda znamo da pola radnika u Bosni i Hercegovini zarađuje 1000 ili manje ili 1200 i manje. I to bi u velikoj meri pomogli donosiocima odluka, da formulišu i pripreme javne politike u skladu sa svim tim podacima.
Navodi da spram trenutnog standarda rasta cijena, isključivo za hranu, građani ne mogu ni sa prosječnom platom pokriti neke, ni bilo koje ozbiljnije troškove. Radi se o pukom preživljavanju. Ilustrira to činjenicom, da sa jednom takvom platom ne možete riješiti ni stambeno pitanje danas u Bosni i Hercegovini.
Na pitanje kako je moguće da je hrana skuplja u BiH nego u inostranstvu, odgovara da kad je krenuo rast cijena goriva, kako je struka upozoravala da se ne dozvoli taj rast.
– Jer kada cijene se jednom popnu na taj neki viši nivo, posebno kod nas u BiH, onda dođe do njihovog zadržavanja i jednostavno ne padaju.
Danas je, evo gorivo, gotovo dvije konvertibilne marke, duplo jeftinije nego tada. U to vrijeme, međutim, cijene ne da nisu pale, nego su čak što više još i narasle. Razloga je više jer mi uvozimo preko 70% hrane iz inostranstva. Na neki način postoje tu i, neću reći monopoli, ali dogovori možda i nekih lanaca koji utiču direktno na samu cijenu. Onda imate i ove interne faktore koje su doveli do generalno rasta troškova poput minimalne plate. I sve to, kada saberete, kada nemate jaku državnu kontrolu, intervenciju da pratite kretanje cijena, desi se da imate ovu slobodu, tako je možemo nazvati, na tržištu kod formiranja cijena i vrlo malo bunta od stranih građana. Građani se nekako kod nas, nažalost, brzo naviknu na taj veći nivo cijena i onda ganjamo te popuste akcije, poručuje Hadžić.
