Dok se fudbalska javnost u Bosni i Hercegovini priprema za večerašnji historijski meč u Zenici, gdje će se Edin Džeko protiv Švedske oprostiti od nacionalnog dresa, uspomene i emocije naviru sa svih strana.
Za Televiziju Sarajevo govorio je Hadis Zubanović, bivši napadač Željezničara i član sjajne generacije s Grbavice u kojoj je tada golobradi Džeko tek zakoračio u seniorski fudbal. Iz prve ruke, kao dugogodišnji prijatelj i saigrač, Zubanović je otkrio detalje o Edinovim počecima, tajni njegove dugovječnosti, ali i anegdotu iz Rima koja najbolje oslikava zašto je Dijamant dosegao same vrhove planetarnog fudbala.
“Imao je taj Faktor X još kao dječak”
Zubanović se prisjetio kratkog, ali ključnog perioda kada su mu se igrački putevi na Grbavici ukrstili s Džekom, nakon čega su ostali nerazdvojni prijatelji.
“Mi smo se u jednom kratkom periodu tu presjekli, ali uspjeli smo ostati dobri prijatelji od tog momenta. Edin je još tada, kao dječak koji je tek prešao iz juniora u prvi tim, pokazivao da će biti veliki igrač. Nisam znao baš da će biti ovoliki, ali imao je ono što ljudi u fudbalu zovu ‘Faktor X’. Čak i u danima kada na samom početku nije bio u nekim prvim planovima, pričali smo o tome da mora nastaviti raditi, jer posjeduje kvalitet za velike stvari. Hvala Bogu, to se ostvarilo na njegov ponos, ali i ponos svih nas.”
Gledajući cjelokupnu kapitenovu karijeru, Hadis naglašava da su gabariti onoga što je Džeko napravio odavno prerasli naše prostore.
“Edin je podigao ljestvicu nevjerovatno visoko za neke nove generacije, za neke nove momke. On je istinski uzor i na terenu i van njega, čovjek s nevjerovatnom karizmom. Otišao je van svih ovih naših gabarita, a ja se iskreno nadam da će se u skorijoj budućnosti pojaviti neko ko će mu moći parirati na oba polja.”
Lekcija iz profesionalizma: Jutro nakon rušenja Barcelone
Tokom klupske karijere, Džeko je rešetao mreže širom Evrope. Zubanović ističe da je najviše uživao gledajući ga u dresu Manchester Cityja, ali utakmica koja mu je ostala u najdubljem sjećanju odigrala se u Rimu – legendarni preokret Rome protiv Barcelone (3:0). Ipak, ono što se desilo jutro nakon tog istorijskog meča, Zubanoviću je otvorilo oči.
“Utakmica s Barcelonom je bila impresivna. Izgubili su prvi meč 4:1 i mislio sam da idemo u Rim na turistički put bez rezultatskog naboja. Međutim, desilo se čudo, Edin je dao gol, namjestio drugi i prošli su dalje. On je praktički sam nosio ekipu.
Ono što nikada nisam ispričao jeste detalj iz sljedećeg jutra. Nakon takve utakmice i slavlja, ja bih, a vjerovatno i većina ljudi, spavao do podneva i uživao u slavi. Ali Edin ne. Probudili smo se rano i otišli u Romin kamp da on uradi regeneraciju. Nigdje nikoga nije bilo, samo par ljudi. Edin je ušao u hladnu vodu, pa sauna, dva sata čistog profesionalizma. Meni je tada definitivno postalo jasno zašto je tu gdje jeste i zašto je dosegao te visine. On brine o svakom detalju svoje karijere.”
Dvadeset godina od Koševa i Turske: “Vrijeme nam je opomena”
Podatak da je Edin Džeko u reprezentaciji proveo pune dvije decenije, računajući od onog debitantskog gola protiv Turske na Koševu, zvuči gotovo nestvarno.
“Malo me i prepadnete s tom cifrom, nevjerovatno je – 20 godina! Sjećam se te utakmice protiv Turske, sjedio sam na istoku Koševa, tačno znam i gol i tim. Kao da je bilo nedavno… To vrijeme nam je svima opomena kako brzo curi, ali je prelijepo kada iza sebe ostaviš trag i pokažeš stvari zbog kojih se živi. Edin neće biti upamćen samo kao veliki igrač, nego kao veliki insan, što je za mene mnogo važnije.”
“Ovo nije tužan dan, osjeća se ponos na ulicama Sarajeva”
Zubanović s optimizmom gleda na budućnost reprezentacije koja pod selektorovom palicom pokazuje ozbiljnost i vjeruje da će se prirodni lideri brzo isprofilisati. Ipak, večeras je sve podređeno kapitenu, a Hadis ima jasnu želju.
“U privatnim razgovorima sam rekao – Samir Bekrić je prije mene prognozirao dva gola, ali ne moramo biti preoptimistični. Bilo bi zaista lijepo da pobijedimo i da Edin svoju dobru igru kruniše jednim golom, to bi bio spektakl. Svim srcem mu želim da utakmicu završi zdrav, jer planira klupsku sezonu odigrati do kraja. Večeras ću ga sa svojim dječacima bodriti uživo s tribina.”
Za kraj, legendarni napadač ističe da večerašnji oproštaj ne treba doživljavati sa suzama, već s visoko podignutom glavom.
“Za mene ovaj dan nije tužan. Hodao sam gradom, osjeća se nevjerovatna atmosfera u Sarajevu. Ljudi osjećaju ponos, a to je upravo ono što našoj naciji i našim ljudima treba. Ponosan sam što ga poznajem i ponosan sam na sve što je napravio. Svakoj lijepoj priči mora doći kraj, a Edin je zaokružio jednu najljepšu, filmsku priču. Vjerujem da će i u budućnosti ostati blizu našeg fudbala i uljepšavati nam je, jer on to definitivno zaslužuje”, zaključio je Hadis Zubanović za TVSA.
