Graciela Gatti Santana, predsjednica Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (MRMKS), u intervjuu za Anadoliju (AA), izrazila je duboku zabrinutost sve prisutnijim negiranjem genocida, istorijskim revizionizmom i veličanjem osuđenih ratnih zločinaca. U prvom intervjuu otkako je imenovana na tu poziciju, kazala je kako su te pojave štetne i dovode do podjela u raznim zajednicama u regionu i retraumatiziraju žrtve.
Za AA je govorila je o Srebrenici kao osoba koja je nadležna za donošenje pravde, ali i iz ličnog doživljaja nakon posjete Potočarima 11. jula prošle godine gdje se obratila na komemoraciji i prisustvovala ukopu žrtava genocida u Srebrenici počinjenog 1995. Također, osvrnula se na značaj presuda Haškog tribunala, među kojima se nalaze i presude za genocid u Srebrenici.
“S događajima koji su se odigrali u Srebrenici detaljno sam se upoznala kao sudija Žalbenog vijeća Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove u predmetu ‘tužilac protiv Radovana Karadžića’. Međutim, komemoracija dvadeset sedme godišnjice genocida u Srebrenici bila je za mene prva prilika da lično dođem u Srebrenicu i tu odam poštu žrtvama”, kazala je Gatti Santana.
Otkrila je koliko su na nju utjecale priče o heroinama Srebrenice, koje je čula prilikom posjete za vrijeme komemoracije u Potočarima.
“Mogu da kažem da je to za mene bilo veoma intenzivno iskustvo, i bila mi je čast da učestvujem u tako dirljivom događaju. Naročito je bilo potresno naći se na licu mjesta, upoznati žrtve i preživjele i posjetiti grobove. Činjenica da mnoge porodice još uvijek tragaju za posmrtnim ostacima svojih najmilijih je takođe duboko potresna. Za mene je ta komemoracija predstavljala intenzivno podsjećanje, ne samo na individualnu i zajedničku tragediju koja se odigrala u julu 1995, već i na potrebu da – danas više nego ikad – pamtimo genocid i druge zločine koji su počinjeni i da uradimo sve što možemo da bismo izbjegli slične teške zločine u budućnosti”, kazala je Gatti Santana.
Osvrćući se na presude koje je Haški tribunal izrekao za zločine počinjene u Bosni i Hercegovini, mišljenja je da su sveobuhvatne presude važan historijski dokument.
“Na neki način, veoma je teško dati odgovor na pitanje da li je pravda zadovoljena. Moguće je pristupiti tom pitanju iz mnogo različitih perspektiva, u zavisnosti od toga kome ga postavljate, ali svakako se može tvrditi da su upravo osobe iz zajednica pogođenih sukobima najpozvanije da ocijene da li je pravda zadovoljena. Nadalje, kao predsjednica Mehanizma, koji je međunarodni sud, i kao nezavisna sutkinja, ne bih mogla da komentarišem konkretne presude koje je izrekao Mehanizam ili Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju. Šire gledano, međutim, smatram da su MKSJ i Mehanizam bez sumnje pomogli da se utvrdi istina o tome što se dogodilo tokom sukoba u bivšoj Jugoslaviji 1990-ih tako što su izveli pred lice pravde one za koje se tvrdilo da su najodgovorniji za počinjene zločine i što su donijeli sveobuhvatne presude koje su same po sebi važni istorijski dokumenti. Smatram da su time, a i na mnoge druge načine, ove institucije dale ključni doprinos. Njihovo naslijeđe, uključujući obimne činjenične i pravne konstatacije pretresnih i žalbenih vijeća, mora biti sačuvano i dostupno javnosti, kako bi se što je moguće više uvećao pozitivan uticaj koji ono može imati u zajednicama pogođenim sukobima i u ostvarivanju pravde, na kojoj se i dalje radi”, poručila je Gatti Santana.
Gatti Santana bila je član Žalbenog vijeća u predmetu “Karadžić”, te smo je pitali da li se može reći da je presudama izrečenim Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću zadovoljena pravda.
“Nisam u poziciji da komentarišem konkretne presude koje su donijeli Mehanizam ili MKSJ, kao i to da li su zadovoljile pravdu. Presude MKSJ-a i Mehanizma donijela su vijeća nezavisnih sudija koja su veoma pažljivo razmotrila činjenična i pravna pitanja prije nego što su donijela presude i dali svoja pisana obrazloženja. Presude ovih institucija govore same za sebe”, kazala je Gatti Santana.
