Polaganjem cvijeća, minutom šutnje i učenjem Fatihe, danas je obilježeno 28 godina od pogibije tri djevojčice u Ulici Dženetića čikma u Sarajevu, glavnom gradu Bosne i Hercegovine.
Na današnji dan 1995. godine tragično su stradale Sidbela Zimić (devet godina), Amina Pajević (11) i Ljiljana Janjić (12).
Djevojčice su ubijene dok su se igrale ispred zgrade.
Granata ispaljena s agresorskih položaja pala je ispred zgrade oko 18 sati, u vrijeme kada je obično bilo mirnije i kada su djeca izlazila iz skloništa.
Članovi porodica ubijene djece, predstavnici Udruženja djece opkoljenog Sarajeva 1992.-1995., građani i prijatelji, okupili su se kako bi obilježili godišnjicu zločina, poručivši da se ovaj i slični zločini više nikada i nikome ne ponove.
Među prisutnima je bio i Sabrija Zimić, otac ubijene djevojčice Sidbele, koja je u trenutku smrti imala samo devet godina.
“Ubijene su tri djevojčice, a ranjeno je troje, četvero. Kada dođe ovaj dan, osjećam se kao i tada. Nema dana kada čovjek ne misli, ali ovaj dan je poseban. Sada bi bila odrasla djevojka, možda žena, majka, možda bi imao unučad. Svaki dan je teško”, ispričao je Zimić.
Poručio je da najviše boli da pravosuđe Bosne i Hercegovine i nakon toliko godina nije pokrenulo neki proces, da neko odgovara za ubistvo tolikog broja sarajevske djece.
“Ranije smo pokrenuli neke tužbe, ali sve je to vraćeno pa smo morali plaćati i sudske troškove. Teško je govoriti o tome, ali samo mogu reći da se nikome ne ponovi ovo”, pojasnio je Zimić.
Prisjetio se ovog dana prije 28 godina.
“Tog dana sam se vraćao s ratišta, bio sam na Nišićkoj visoravni, došao sam do Pazarića. U trenutku kada sam zvao kući da javim dokle sam stigao, čuo sam plač. Ne znam kako sam došao do kuće. Djeca su se igrala ovdje, desetak njih. Obično su se igrali u zgradi. Međutim, tada su izašli. Ona je cijeli dan bila sa suprugom. Pitala ju je: ‘Mama, mogu li izaći u hodnik da igram tenis?’. Upisao sam ih na tenis. Međutim, povuklo ju je da izađe vani. Nije ni vrata zatvorila, granata je pala. Nju je zaklao geler. Umrla je na rukama majke. Sahranili smo je noću. Bila je izuzetno komunikativna, čak je naučila da hekla i plete”, ispričao je Zimić.
Podsjetio je da su s njom ubijene i Amina Pajević i Ljiljana Janjić.
“Granata ne bira naciju, ni godine”, rekao je Zimić.
Morali su da nastave sa životom, nakon toga su dobili blizankinje koje su danas bile na obilježavanju godišnjice pogibije njihove sestre. Dobili su i unučad od najstarije kćerke.
Da su djeca bila mete tokom opsade Sarajeva podsjetio je i predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992.-1995. Fikret Grabovica.
“Tokom opsade Sarajeva ubijeno je 1.601 dijete. Na ovom mjestu, na današnji dan, ubijene su tri nevine djevojčice. To su djevojčice koje su u tom trenutku bile u igri, u druženju. Međutim, kao i na mnogim drugim mjestima, zločinci su koristili te prilike da ubijaju nevine, djecu koja su bila nedužna. Ovdje smo da njegujemo sjećanje na ubijenu djecu”, pojasnio je Grabovica.
Poručio je Tužilaštvu da konačno radi svoj posao, da procesuira odgovorne i one koji su počinili brutalne zločine.
“Tužilaštvo u proteklom periodu nije podiglo nijednu optužnicu”, dodao je Grabovica.
