Prije 31 godinu, nakon oslobađanja dijelova Bužima, tačnije kote Ćorkovača (teritorij Republike Bosne i Hercegovine), poginuo je komandant 505. bužimske brigade Izet Nanić.
Ovo su bile završne operacije oslobađanja Krajine od velikosrpskog agresora. Vodile su se paralelno sa vojno-redarstvenom operacijom Hrvatske vojske “Oluja”.
Nanić je bio legendarni komandant, poznat po svojoj posvećenosti borbi protiv agresora i brizi za borce.
Tog 5. augusta 1995. godine, snage 505. brigade razbile su agresorske linije, a Nanić je komandovao u pokretu, prateći svoje borce. U tom oslobodilačkom pohodu, koji je uključivao i oslobađanje teritorije susjedne države, Nanić je iznenada odlučio krenuti prema koti Vijenac, na teritoriji Hrvatske, gdje se suočio za zaostalom grupom vojnika Vojske Republike Srpske Krajine. U razmjeni vatre, smrtno je pogođen. Ovaj Nanićev manevar nije bio najavljen, odnosno za njega niko nije znao, pa ni Nanić, jer je bio rezultat nepredvidivog razvoja situacije na terenu.
Nanić je posthumno odlikovan Orednom heroja oslobodilačkog rata.
Noć prije pogibije, Nanić je u svom dnevniku zapisao: “Sve je u igri. Nadam se da će uspjeti. I ja sa njima, a onda i narod. Pobjeda je blizu. Ako Bog da bit će naša Bosna i Hercegovina. Osjećam da mogu uraditi zamišljeno, da mi je snage i sreće. Sve sam uložio. Nestalo je struje. Sretno”.
