U Sarajevu je počelo ključno zasjedanje Vijeća za implementaciju mira (PIC), a glavna tema o kojoj bruji domaća i evropska javnost jeste izbor nasljednika Christiana Schmidta. O diplomatskim procesima iza zatvorenih vrata, relaciji Vašington–Brisel, te pozicijama ključnih igrača, za emisiju Špica govorio je Erol Avdović, dugogodišnji novinar, politički analitičar i ambasador BiH u Belgiji i Luksemburgu.
Između diplomatske diskrecije i velikih očekivanja
Pitanje izbora novog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini ponovo je u fokusu međunarodne javnosti. Dok javnost s nestrpljenjem očekuje zvanične ishode sjednice Upravnog odbora PIC-a, ambasador Erol Avdović poziva na oprez, naglašavajući specifičnu prirodu diplomatskog djelovanja u prelomnim trenucima.
“Kao diplomata ne smijem imati očekivanja, već trebam skupljati informacije, koje je trenutno najteže dobiti. Sve je počelo mnogo ranije, a sutrašnji dan je zapravo epilog”, objašnjava Avdović, ukazujući na to da se sudbonosne odluke rijetko donose preko noći pred kamerama.
“Pokušavam saznati što više. Vrlo je teško dobiti te informacije. Iz iskustva i analitike znamo kako se sve to odvija iza zatvorenih vrata, jer poznajemo stavove zemalja članica Upravnog odbora PIC-a”, dodaje on.
Evropski samit u Tivtu i regionalni kontekst
Budućnost OHR-a rješava se u izuzetno dinamičnom i napetom momentu za evropsku diplomatiju. Paralelno sa zasjedanjem u Sarajevu, pažnja političkih krugova usmjerena je i prema predstojećem velikom samitu o proširenju Evropske unije u Tivtu.
Na ovaj samit stižu najviši zvaničnici Brisela: predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen, nova šefica evropske diplomatije Kaja Kallas, kao i predsjedavajući Evropskog vijeća António Costa, koji već boravi u regionu. Iako su vodeći zapadni mediji primarno okupirani globalnim krizama od Ukrajine do Bliskog istoka, Avdović naglašava da je jedan dio Evrope itekako zaokupiran i zabrinut situacijom na Balkanu.
Transatlantski jaz: “Buldožer diplomatija” naspram institucionalne unije
Jedan od najvažnijih naglasaka u analizi ambasadora Avdovića jeste eksplicitno obznanjen jaz unutar transatlantske zajednice – tačnije, razilaženje u pristupima između Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije kada je riječ o BiH.
Neophodnost transformacije Daytonskog sporazuma
Uprkos taktičkim razlikama i vidljivom jazu u operativnom djelovanju između Vašingtona i Brisela, Avdović smatra da i dalje postoji zajednički nazivnik i duboka svijest o krajnjem cilju.
Daytonski mirovni sporazum u svom izvornom, rigidnom obliku mora doživjeti transformaciju kako bi se potpomogla i osigurala dugoročna politička efikasnost zemlje. Bosni i Hercegovini je, zaključuje ambasador, i dalje potreban mentorski rad međunarodne zajednice, ali postavljen na zdravim, funkcionalnim i evropskim temeljima koji će zemlju konačno izvući iz permanentne političke krize.
-
-
-
-
