Gost emisije „Sarajevsko jutro“ bio je iskusni bosanskohercegovački alpinista Muhamed Gafić.
Renomirani bh. alpinista Muhamed Gafić, koji se na Elbrus popeo još 1974. godine, u gostovanju u programu TVSA objasnio je zašto ovaj vrh u sekundi zna postati koban:
„Vrhovi magično privlače ljude i onda oni dolaze do problema — upadaju u zamku da ne odustanu dok je vrijeme. Alpinisti moraju na vrijeme procijeniti opasnosti i povući se. Aklimatizacija je majka svih uspona, ali pod pritiskom vremena mnogi ekspediciju pretvore u utrku i ne ostave dovoljno prostora za prilagođavanje.“
Da je odluka o odustajanju na vrijeme ključna, potvrdio je i primjer druge grupe planinara iz Hercegovine koji su u isto vrijeme boravili na Kavkazu — oni su na samo 150 metara ispod vrha odlučili obustaviti uspon zbog nevremena i sigurno se vratiti.
-Zbog pijeteta prema stradalim i povrijeđenim, ne bih komentarisao ovu tragediju. To je u domenu kriminalističke službe, odnosno policije Ruske Federacije.
Govoreći o specifičnostima Elbrusa, Gafić je istakao da, iako nije najviša niti tehnički najteža planina, za visokogorce predstavlja izuzetno opasan teren. Naglasio je važnost pravilne aklimatizacije, procjene opasnosti, te prepoznavanja trenutka kada od uspona treba odustati radi očuvanja života.
„Aklimatizacija je majka svih uspona, ali zbog tempa života mnogi ekspediciju pretvaraju u turistički pohod i bivaju ograničeni vremenom da se dovoljno aklimatizuju“, poručio je Gafić. Uputio je saučešće porodicama poginulih na Elbrusu. To je tragedija, to je nešto što, što se nije smjelo desiti, ali se desilo. Sve ovo što kažem, ne želim da to bude analiza i istraga te nesreće, jer se ona već sad vodi u Rusiji.
Prisjećajući se svog iskustva sa ove planine iz 1974. godine, Gafić je opisao koliko uspon na Elbrus može biti iscrpljujući:
„1974. godine Muhamed Šišić i ja smo bili predstavnici bosanskohercegovačkog alpinizma u jednoj ekspediciji… Elbrus nam je poslužio da se aklimatizujemo. Na samom tom Elbrusu, ja sam maltene pravio korak po korak koliko mi je teško bilo… I ja sam krajnjim naporom volje uspio doći do vrha.“
-Nisam bez razloga počeo svoju priču sa ekspedicijom, jugoslovenskom ekspedicijom na Kavkaz 1974. godine, jer je to vrh… I dan-danas je taj vrh iste visine, nije ništa se smanjio, nije ništa lakši nego tada. Međutim, kriteriji koje obaraju organizatori tih uspona…Mislim da je jedna od naših televizija to objavila, da je više poginulo ljudi na Elbrusu nego na Everestu, i vidim kolonu od 15 ljudi, kao da su na izlet na Vrelo Bosne krenuli”, ističe Gafić.
U tragediji na Kavkazu život su izgubili Meliha Čaušević, Alma i Denis Okanović, Almir Krivdić, te Nermin Talam. Riječ je o članovima Gorske službe spašavanja Zenica i Planinarskog društva „Vedro“, iskusnim planinarima koji su iza sebe već imali osvojene brojne vrhove visoke preko 5.000 metara.
Tragediju su preživjeli Haris Adilović i Kemal Vidimlić. Vidimlić se uspio samostalno spustiti s visine od oko 5.100 metara do baznog kampa i alarmirati spasioce, dok su Adilovića spasioci pronašli tokom uspona.
