
Politički ambijent u Bosni i Hercegovini sistemski oblikuje generacije mladih koje, suočene s nepovjerenjem u institucije, nedostatkom prilika i osjećajem besperspektivnosti, sve češće biraju odlazak umjesto angažmana, poručeno je sa sesije Foruma mladih Kruga 99 posvećene političkoj kulturi kao ključnom uzroku društvene apatije i gubitka potencijala.
Uvodničari sesije bili su predsjednik Foruma mladih Kruga 99 Muhamed Hamzić, predsjednica Udruženja građana ‘Oštra Nula’ Milica Pralica, projekt koordinatorica Centra za razvoj omladinskog aktivizma CROA Adna Jeleč, te psihologinja i članica Foruma mladih Kruga 99 Nejra Tinjić.
Istakli su da u društvu obilježenom kontinuiranim odlaskom mladih, padom povjerenja u institucije i rastućom pasivnošću, politička kultura predstavlja ključni faktor u oblikovanju stavova, ponašanja i očekivanja generacija.
Naglašavaju da politička kultura kao okvir ponašanja u teorijskom smislu, obuhvata vrijednosti, uvjerenja i obrasce ponašanja građana prema vlasti. Građani ne učestvuju aktivno, već reaguju. Ne oblikuju sistem, već mu se prilagođavaju.
Pralica je istakla da se mladi u BiH suočavaju sa nizom sistemskih prepreka koje ograničavaju njihov društveni i politički angažman, ali i oblikuju njihovu odluku da budućnost traže izvan zemlje. Iako često percipirani kao pasivni, sagovornici ukazuju da je riječ o generacijama kojima nedostaje prostor i podrška da iskažu svoj puni potencijal.
– Problem nije u mladima, već u sistemu koji ih marginalizira i obeshrabruje – navodi ona i dodaje da su to izgubljene generacije, ne zato što nemaju kompetencije, već zato što nemaju priliku da pokažu svoj potencijal.
Ona ističe da su mladi zainteresovani za politiku, ali da se suočavaju s ponižavajućim ulogama unutar političkih stranaka, zbog čega odustaju od aktivnog angažmana.
Poseban problem vidi u obrazovnom sistemu koji, umjesto da razvija kritičko mišljenje i zajedničke vrijednosti, produbljuje etničke podjele kroz segregaciju i neujednačene nastavne programe. Takvo okruženje dodatno doprinosi odlasku mladih iz zemlje.
Na širi društveni kontekst ukazuje i Adna Jeleč, koja podsjeća da politička kultura i historijsko naslijeđe utiču na današnje stanje. Naglašava da su mladi su razočarani u čitav sistem.
Prema njenim riječima, nedavni protesti u Sarajevu, iako pokazuju prisutno nezadovoljstvo građana, više su bili reakcija na tragičan događaj nego izraz organizovanog otpora političkom sistemu, što otvara pitanje njihove dugoročne snage i efekta.
Dodatnu dimenziju problema ističe Nejra Tinjić, naglašavajući uticaj društvenih narativa na percepciju mladih o sebi i svojoj budućnosti.
– Mladi nemaju povjerenja u institucije i politiku povezuju sa kriminalom, korupcijom i nepotizmom – ističe Tinjić.
Upozorava da se mladima često nameće uvjerenje da znanje i obrazovanje nisu presudni za uspjeh, već društvene veze i pripadnost, što dodatno produbljuje osjećaj besperspektivnosti. U takvom ambijentu, odlazak iz zemlje sve češće se nameće kao jedino rješenje.
Hamzić ukazuje na duboku krizu povjerenja – mladi ne vjeruju institucijama ne zato što su apolitični, već zato što su razočarani. Apstinencija na izborima, kako navodi, istovremeno je i tihi otpor i oblik kapitulacije.
Poseban problem vidi u nedostatku političke pismenosti, usljed fragmentiranog i ideološki obojenog obrazovnog sistema. Mladi ne razumiju kako sistem funkcioniše, pa ga ne mogu ni mijenjati, a u društvu gdje su veze važnije od znanja, suočeni su s izborom – prilagoditi se ili otići.
– Masovni odlazak mladih, dodaje, najjasniji je pokazatelj neuspjeha političke kulture – ne odlaze samo zbog ekonomije, već zbog uvjerenja da promjene nisu moguće. Istovremeno, podijeljeni narativi održavaju zatvoren krug u kojem nove generacije odrastaju u paralelnim stvarnostima – navodi Hamzić.
Rezultat takvog sistema su politička apatija, društvena fragmentacija i gubitak najkvalitetnijih kadrova – država ne gubi samo stanovništvo, već i potencijal.
– Politička kultura u Bosni i Hercegovini ne samo da reflektuje krizu sistema – ona je njen uzrok i njen čuvar. Ona proizvodi generacije koje ne vjeruju institucijama i sve češće biraju odlazak umjesto borbe – zaključio je Hamzić.
