Predsjednik organizacionog odbora za obilježavanje 11. jula 1995. i zamjenik načelnika opštine Srebrenica Hamdija Fejzić podvukao je, otvarajući danas komemoraciju u Potočarima, da je ona posvećena svim žrtvama koje su našle vječni smiraj u mezarju Memorijalnog centra.
– Za 50 žrtava genocida kojima danas klanjamo dženazu, ali i za sve one za kojima još uvijek uporno tragamo i 27 godina nakon genocida, a takvih je više od hiljadu. Genocid u Srebrenici je poraz ljudskosti koji nikad ne smije ostati fus nota u historiji čovječanstva – kazao je Fejzić .
On je istaknuo da se svakog 11. jula na ovom mjestu iskazuje poštovanje prema ubijenima, ali i prema živima.
– Nema snažnije poruke od one kroz koju odzvanja majčin jecaj i zvuk zemlje koja pada po tabutima. Zato ove godine posebnu pažnju posvećujemo ulozi žene, majke, sestre, kćeri Srebrenice i cijele istočne Bosne. Sjećamo se onih koje su ubijene, odajemo počast njihovoj žrtvi i borbi, u ratu i poslije rata. U ovim trenucima, slike svih onih koje su preselile, a nisu dočekale da pronađu kosti svojih sinova, poručujemo im da ih nikada nećemo zaboraviti, da ćemo uvijek pamtiti ko je bio na braniku borbe za istinu i pravdu – podvukao je Fejzić.
On je naglasio da nikada neće biti prihvaćeno pregovaranje o istini i činjenicama, relativiziranje žrtava i dovođenje u sumnju svega onoga što je sudski i historijski već davno utvrđeno.
– Samo priznanje genocida vodi pomirenju. Samo uvažavanje činjenice da Bošnjaci žive na ovim područjima i da ne smiju biti tretirani kao građani drugog reda osigurava nadu da će ovo društvo ozdraviti. Mi smo pružili ruku dijaloga, mi smo uvijek tu za izgradnju mira jer mir nema alternativu i jedini je garant budućnosti naše Bosne i Hercegovine. Ne smijemo se ni usuditi kazati „nikada više“, danas bi to bilo isprazno i licemjerno, kada znamo da danas gore gradovi, niču masovne grobnice, a mrtvi se prebrojavaju, ne tako daleko od nas. Možemo se samo nadati da se Srebrenica neće ponoviti, možemo se samo moliti i vjerovati da rat i zločini opet neće doći i do naših vrata – podvukao je.
