Gostujući u emisiji „Sarajevsko jutro“, Edo Čelebić, otac dječaka s autizmom i autor podkasta o ovoj temi, podijelio je svoju emotivnu i poučnu priču o suočavanju s dijagnozom koja mijenja život iz korijena. Njegova poruka roditeljima je jasna: rana intervencija je ključna, a roditeljska intuicija često važnija od početnih uvjeravanja okoline.
Prvi znaci: „Mislili smo da je mudar, a bio je to simptom“
Mnogi roditelji prve znakove autizma interpretiraju na pogrešan način, što je bio slučaj i u porodici Čelebić. Edo ističe da su u početku mislili da je njihov sin Danis jednostavno „mudar“ jer ih je za ruku vodio do stvari koje želi, umjesto da ih pokaže prstom.
„Mislili smo da je to vrhunac mudrosti, a ispostavilo se da je to ogroman problem – nedostatak pokaznog gesta je jedan od prvih signala“, objašnjava Edo.
Iako je Danis rano prohodao i progovorio, oko 18. mjeseca života nastupila je regresija. Edo se prisjeća bolnog trenutka kada se vratio s puta, a sin ga „nije ni zarezao“, nastavljajući sa svojim poslom kao da niko nije ušao u prostoriju. Bio je to, kako kaže, „bolan šamar“ koji je značio da se više ne smije gubiti ni sekunda.
Zamke sistema i „lijena muška djeca“
Čelebić upozorava na česte greške u zdravstvenom sistemu, gdje pedijatri ponekad umiruju roditelje rečenicama poput: „Muško je, kasnije će progovoriti“ ili „Sestre su naprednije“.
„Prilično je nezgodno, pogotovo očevima, prihvatiti da nešto nije u redu s djetetom. Ali roditelji se uljuljkaju u tim objašnjenjima, a dragocjeno vrijeme prolazi“, ističe on, dodajući da je stimulacija u najranijem periodu najvažnija, čak i ako se na kraju ispostavi da nije riječ o autizmu.
Autizam kao cjeloživotna borba
Naglašavajući da autizam nije bolest koja se liječi, već stanje koje traje cijeli život, Edo pojašnjava da cilj nije „izlječenje“, već izvlačenje maksimuma iz djetetovih potencijala.
„Autizam nije kao kašalj pa da prođe. To je cjeloživotna borba“, kaže Edo, ali dodaje i jednu duboko ličnu notu: „Danis je od mene napravio boljeg čovjeka i stojim iza toga i dan-danas“.
Savjet za roditelje:
- Pustite sujetu: Nemojte se pitati „kako se to baš meni desilo“.
- Reagujte odmah: Ako primijetite da dijete ne reaguje na ime, nema kontakt očima ili gubi ranije stečene vještine, potražite pomoć stručnjaka.
- Edukujte se: Razumijevanje i prihvatanje su prvi koraci ka pružanju podrške djetetu.
Ova priča podsjeća na važnost empatije i podrške cijelog društva porodicama koje se svakodnevno suočavaju s izazovima autizma.
Više u videu:
