Duranović za TVSA: Iako smo podijeljeno društvo, povijest pokazuje da su moguća zajednička rješenja

Gost Intervjua bio je prof. dr. Amir Duranović, profesor na Filozofskom fakulteta UNSA-Odsjek za historiju.

Šta bi se desilo s BiH da nije bilo ZAVNOBiH-a?

-Kada su se vodile diskusije o tome kako pozicionirati BiH ili doslovno šta sa BiH, iskristalizirale su se dvije struje- jedna komunistički ideološki postavljena i pratila je Sovjetski model, koji je rješevao sredine koje su etnički homogene ili etnički heterogene, a BiH je etnički heterogeni prostor i to je njeno veliko bogatstvo. Sovjetski model kaže da etnički homogena područja mogu biti republike, a etnički heterogena područja su autonomne oblasti pri nekoj od republika. U slučaju BiH imamo heteregonost i njena heterogenost se ne uklapa u model, koji dobar dio tadašnjih komunista želi slijepo da slijedi i implementira. S druge strane pojavljuje se druga struja, uglavnom mlađi ljudi, koji kažu da u slučaju BiH imamo nešto što se zove vremenom, poviješću oblikovana zasebna bosanska prepoznatljivost kao teritorijalna prepoznatljivost, ali i kao kultura, i jako važno s obzirom na nacionalizme, koji su bili u prethodnom  periodu pri formiraju jugoslavenske države ta srpko-hrvatska politička osa, oko koje je formirana jugoslavenska država i oko koje se i raspala 90-tih godina, vrlo često je BiH doživljavala kao mjesto sporenja. Zahvaljući grupi mladih ljudi Bosna je pronašla svoj put da bude republika – buduća federalna jedinica, i to je bilo jako važno da se donese na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a i te odluke su potvrđene nekoliko dana kasnije na drugom zajsedanju AVNOJ-a u Jajcu.

To je bio početak nečega što se zove razvoj savremene bh. državnosti.

Uloga Tita je bila velika u priznavanju BiH kao zasebne republike. Vidljivo je bilo njegovo insistiranje da se pronađe rješenje, ali koje će biti moguće inkorporirati u buduuće jugoslavensko rješenje, njegova podrška ovoj struji koja je zagovarala bh. zasebnost kao buduće federalne jedince bila je izuzetno značajna da ta struja prevlada.

Govoreći o paraleli o ustavnom uređenju zasnovanom na ZAVNOBiH-u i ustavnom uređenju na Dejtonskom mirovnom sporazumu, profesor Duranović ističe da je jedna od bitnih sličnosti ta da su i jedan i drugi doneseni u uvjetima koji su atipični za svoje vrijeme.

ZAVNOBiH je donesen suprotno glavnoj liniji kako bi komunisti tradicionalno uredili državu, a u slučaju BiH izabrali su alternativni put. I Dayton je tu sličan s pozicije bosanske historije, kada je doneseno administrativno uređenje ustanovljeno Daytonskim poretkom i ustavom zapravo je atipično za dugoročno posmatranje historije- favoriziranje situacije iz 90-tih, ali i jedan i drugi u principu su proizveli novu realnost, koja vrlo često može biti funkcionalna. Stručnjaci ustavnog prava kažu Dayton iako cjelina nije nikada dobio punu šansu, iz političke perspektive smo za švedskim stolom i uzimamo ono što nam trenutno odgovara, pa kao cjelina nije mogao ponuditi sve što ima. Kao mirovni ugovor povijesno značajan dokument. I ZAVNOBiH i Dejton su bili inovacije. Nekada prostor za neka nova rješenja moguće je tražiti i izvan uobičajenih formula iako su obje inkluzivne na različite načine i gradove BiH, Dejton na jedan način i ZAVNOBiH na drugi način.

Iako smo podijeljeno društvo, povijest pokazuje da su moguća zajednička rješenja

Kod nas se gradi osjećaj  da nije moguće napraviti zajednički dogovor o najvažnijim pitanjima, a zapravo povijest pokazuje da jeste, ako je bilo moguće 1943. u mnogo složenijim uvjetima, zašto nije moguće 2025 ili naredne godine, a to podrazumijeva zaista istinsku spremnost, ne samo deklarativnu, da se razumije onaj s druge strane stola dok god  je to u okviru međunarodnog prava, reda i zakona, upravo zato što smo posljednjih mjeseci svjedočili napadu na ustavno-pravni poredak BiH.

Način na koji mi doživljavamo i govorimo o prošlosti dominantno je u javnom prosotoru oblikovan željama da se vidi sebe, moramo početi gledati i druge, poručio je Duranović.