BiH ostala je bez još jednog velikana – glumca i dramskog pisca Josipa Pejakovića! Doajen bh. pozorišne scene, preminuo je u 77. godini života. Umro je velikan, ali je ostala priča koju je živio i ispričao.
Josip Pejaković otišao je tiho, ali ono što je ostavio – govorit će vječno. Ostat će zapamćen po riječima koje je izgovorio, likovima koje je utjelovio i u narodu kojem je pripadao. Rođen ’48 u vezirskom Travniku, njegov glas, stav i umjetnost ostaju zapisani u kolektivnom pamćenju – kao dio naše kulture, identiteta i savjesti. Pejaković je kroz decenije ostao prepoznatljiv kao patriota, što se utjelovljuje i kroz riječi “Ne damo Bosne” s protesta za mir ’92. godine koje su ostale urezane u historiju. Između ostalog, napisao je i prijedlog teksta himne Bosne i Hercegovine. U mladosti je bio član travničke rock grupe “Veziri”, a kasnije se u potpunosti posvetio glumi, najprije kroz amaterske nastupe u rodnom gradu, a potom i kroz profesionalni angažman u Sarajevu. Ostvario je preko 50 premijernih uloga u Narodnom pozorištu Sarajevo, filmovima Ljudski faktor, Kuća pored puta, desetak monodrama. Dobitnik je i brojnih nagrada počev od Šestoaprilske nagrada Grada Sarajeva ’74, potom nagrade ZAVNOBIH-a za životno djelo ’91, kao i nagrade Udruženja dramskih umjetnika BiH. Njegovo posljednje djelo, knjiga Sevdalinka, objavljeno je u maju 2022. godine. Zajedno s Rambom Amadeusom, podnio je kandidaturu da se sevdalinka uvrsti na UNESCO-vu listu nematerijalne svjetske kulturne baštine. U posljednjih deset godina života vodio je tešku borbu s brojnim zdravstvenim problemima i prošao kroz čak 17 operacija. Zatvorena je još jedna velika životna scena, ali aplauz za Josipa Pejakovića traje.
-
-
-
-
