Svjetski dan poezije UNESCO je proglasio 21. marta 1999 godine s ciljem promovisanja čitanja, pisanja, objavljivanja i poučavanja poezije širom svijeta, jezičke raznolikosti, te otvaranja prostora i za glasove ugroženih jezika. Savremeni način života utiče na sve sfere života pa tako i na stvaranje, tumačenje i razumiejvanje poezije.
Prema podacima Nacionalnog komiteta za proslavu Dana poezije koji je od 1990-ih smješten na Floridi, Svjetski dan poezije slavio se u drugom obliku još od 1505 godine. Uglavnom u oktobru, ali krajem 20. vijeka slavlje se održavalo 15. oktobra. Praznik je do zvaničnog UNESCO-ovog proglašenja, naizmjenično slavljen u oktobru i novembru. Tradicija obilježavanja održala se do danas.
-U cijelom svijetu se obilježava i računa se taj jedan dan, bar jedan dan, a inače i svaki dan kada ljudi mogu posebno da izraze svoje emocije koje mogu da dotiču i utiču na ostale ljude, osjetljivije koji imaju, da tako kažem, antene za nježnu riječ kakva jest poezija – istakla je Emsura Hamzić, član Predsjedništva Društva pisaca BiH.
Bilo da se obilježava na prvi dan proljeća, kako je odredio UNESCO, ili kao nekada u jesen, poezija će uvijek označavati novo rađanje, ističe Hamzić. Kada se prave vrijednosti gube i svijetom vlada osrednjost i praktičnost, stihovi su ti koji nas vraćaju duhovnosti i estetskim načelima, zbog toga je treba čuvati.
-Moramo da je štitimo jer u ovom svijetu kada, ne samo da mraz prijeti nego užasna hladnoća koja kosi ljude kao da su trava. Poezija je na neki način i dobila svoj dan zato što je ugrožena – dodala je Emsura Hamzić.
Umjetnost, kao takva, čovjeka hrani. Potrebno je, kaže Hamzić, poeziju posmatrati kao sunce. Možda jeste daleko, možda njegove promjene i ne razumijemo ali je važno, ljekovito i potrebno za život.
-
-
-
-
