Dnevnik TVSA/ Priča o Danijeli Rakić-Šahman, diverzantkinji ARBiH
Prije 31 godinu na današnji dan osnovana je Armija RBiH. Od tada do danas svaki 15. april obilježava se kao dan Armije koja je hrabro i časno branila i odbranila BiH, njenu samostalnost i opstojnost. Mnogi su, nažalost, položili živote u temelj te odbrane, a oni preživjeli, neki još uvijek sa gelerima, prisjećaju se osnivanja armije ali i svih dana opsade Sarajeva.
Danijela Rakić – Šahman, tadašnja pripadnica Diverzantskog odreda Četvrte viteške motorizovane brigade Armije RBiH, koja danas živi u Americi, pamti kaže i lijepe i loše trenutke. Bez obzira na sve nikada se poručuje nije pokajala što je uzela pušku u ruke i stala u odbranu BiH.
Danijela Rakić-Šahman, jedna od četiri sestre u porodici Rakić, odlučila se biti u armiji prvenstveno kako bi ispunila želju oca Danila koji je maštao kako će imati sina kojeg će poslati u vojsku. To iskustvo kaže nikada neće zaboraviti kao ni saborce koje je upoznala u tim teškim danima i borbama.
“Kad se ozvaničilo da je rat počeo, prva misao mi je bila “što bih se ja bojala, šta sam ja kome uradila”. Kako je vrijeme prolazilo, onda je došlo sljedeće pitanje : “A zašto bi mene neko istjerao iz moga grada, gdje sam se ja rodila, gdje je sve moje, u Sarajevu”.Pa je ondda poslije toga treća misao bila, odnosno došla : “Ma ne dam ja nikome da me istjera, ja sam tu rođena, ja sam tu odrasla. Ovo je moj grad, moja država i ja ne želim da idem nigdje odavde“, kaže Danijela Rakić Šahman.
A kao srpkinja u armiji RBiH nailazila je na sve i svašta ali kaže da joj komentari nisu smetali. Najteže je podnijela pogibiju oca Danila, ali opet kaže pamti i anegdote i neke lijepe uspomene koje je to vrijeme ostavilo.
“Jedna od angedota je recimo bila sljedeća. Krenuli smo na teren i jedan moj prijatelj je onako, iz zezanja, toliko smo bili umorni i iscprljeni, kaže on meni “Danijela možeš li mi dati jednu tabletu protiv bolova?” Rekoh, što šta ti je, šta te boli? Kaže on meni “Ne boli me ništa, ali za svaki sluačaj, da me ne bi šta zabolilo”. Tako su nkee stvari bile, ono čovjek nee može da vjeruje da se smijao u takvim trenucima.“
Sudbina je htjela ipak da Danijela život nastavi u Americi. Ipak, Sarajevo je uvijek u srcu i mislima, a ne dvoji da bi opet ako bi trebalo branila svoj grad i domovinu.
