Niko vam neće pokloniti uspjeh, morate sami da ga zaradite. Emrahu Tepiću, baš tako, niko ništa nije poklonio. A on se potrudio. I pored invaliditeta – magistrirao je Politologiju, govori dva strana jezika, svira. Njegova poruka je – u svemu treba tražiti pozitivnu stranu, a uzor su mu ljudi koji od ničega naprave nešto.
-Slijep sam od rođenja ali sam se također od rođenja suočavao s nekim zdravstvnim problemima i to mi je nekako dodatno kazivalo da moram jednostavno da se borim, da moram da se malo više trudim u životu kako bih postigao ono što sam želio… Sad sam hvala Bogu ostvario ono što sam naumio – kazao nam je Emrah.
-Planiram da se posvetim tom nekom neformalnom obrazovanju, dakle ja dosta dobro govorim engleski i njemački, ali želim da ih usavršim kako bih bio uspješniji na tržištu rada – dodao je Emrah Tepić.
A trenutni cilj je, kaže, naći posao. Na njegovom putu su mu najveće prepreke bile, kaže, arhitektonske barijere i problem sa prijevozom.
-Krećem se pomoću bijelog štapa, ali nažalost ne mogu se samostalno kretati – istakao je naš sagovornik.
Najveća podrška je naravno porodica. Majka koja je znala kaže nekoliko sati čekati pred fakultetom.Ono što bi drugi nazvali žrtvom, ona naziva ciljem.
-Kad sad vidim nekih 18-19 godina što se školovo naveći je pobjednik on, da on nije htio da uči da nas sluša, džaba bi mi pričali, on je tako djete bio poslušno, pametno, mnogi su naučili i od njega, vjerujte – kazala nam je Emrahova majka, Zumreta Tepić.
Kao mali je počeo da svira i pjeva, i to mu je i danas hobi, uz čitanje knjiga, plivanje i šetnju. Smatra da su ove generacije izgubile prave vrijednosti i poštovanje.
-Moja poruka generalno, cijelom svijetu jeste to da, koliko god bio život težak, nepredvidiv ipak treba gledati na one pozitivne stvari, ja znam da na ovom svijetu ima i dobrih i loših stvari, nisam onaj čisti idealista, ali ipak vjerujem u dobro vjerujem u pozitivne stvari i u pozitivne priče – poručuje Emrah Tepić.
