Djeca najčešće na kardiološkim pregledima zbog detektovanog šuma na srcu

Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine obilježila je Svjetski dan srca organizovanjem serije javnih predavanja predstavnika kardiovaskularne patologije, odrasle kardiologije i dječije kardiologije iz BiH i Slovenije.

Prisutnima se uvodnim predavanjem obratila akademkinja Senka Mesihović-Dinarević, predsjednica Odbora za kardiovaskularnu patologiju OMN ANUBiH.

– Odbor za kardiovaskularne bolesti već 15 godina organizuje na ovaj dan simpozije koje uvijek rezultiraju pisanim izdanjem Zbornika gdje mi pozivamo kardiologa iz BiH i regije da skrenemo pažnju na rizikofaktore za nastanak kardiovaskularnih bolesti i prezentiramo iskustva i načine kako te rizikofaktore smanjiti i izbjeći– istakla je Mesihović-Dinarević.

Kako savjetuje Mesihović-Dinarević: “Potrebno je voditi računa o ishrani, vrijednostima krvnog pritiska, fizičkoj aktivnosti, upotrebi alkohola, pušenju, pa i aero zagađenju, pogotovo u Sarajevu koji je jedan od najzagađenijih gradova na svijetu. To aero zagađenje doprinosi razvoju kardiovaskularnih bolesti.”

Za zdravlje djece i zdravo srce dr. Miroslav Elek, šef odjela za dječju kardiologiju, UKC Ljubljana preporučuje fizičku aktivnost: “Svako dijete treba da se bavi sportom, da je maksimalno fizički aktivno u školi i vanškolskim aktivnostima. Svakom srcu prija fizička aktivnost.”

Djeca najčešće dolaze na kardiološki pregled zbog detektovanog šuma na srcu.

– U velikom procentu slučajeva se radi o benignoj šumi na srcu ili šumu zdravog srca. Kod gotovo 50-60 posto djece postoje neki blagi, ali u velikom broju slučajeva radi se o bezazlenoj šumi na srcu – pojasnio je dr. Miroslav Elek.

O temi pod nazivom “Prelaz iz adolescencije u odraslom dobu kod urođenih srčanih anomalija” prikazana je prezentacija prof. dr. Mirte Koželj, šefice Odjela za odraslu kardiologiju UKC, Ljubljana. Koristeći iskustva iz Slovenije prezentacija profesorice Koželj ukazala je na izazov sa kojim se suočavaju sve zemlje, a koji podrazumjeva pitanje – čija je briga dijete koje ima urođenu srčanu manu kada navrši 18 godina.

 Elek smatra da bi bilo dobro da postoji jedan centar gdje bi se kontrolirali ovakvi pacijenti.

– U posljednje dvije godine na pedijatrijskoj klinici smo organizovali ambulantu, jednom sedmično. To je tranzicijska ambulanta gdje dolaze internisti kardiolozi i pregledavaju djecu sa urođenim srčanim manama od 15 godina i starije. U isto vrijeme u praktično istoj ambulanti ili sobi pored imamo pedijatrijsku kardiološku ambulantu. Tako da ako postoji potreba da zajedno pogledamo neko dijete, tinejdžera, adolescenta koji je došao na pregled u tranzicijsku ambulantu, to i uradimo” – ističe Elek.

Kardiohirurzi iz njihovog tima operišu i djecu i odrasle sa urođenim srčanim manama.

– Imamo i zajedničke konzilije gdje raspravljamo o tim pacijentima. Pa tako ako je predstavljen pacijent koji ima 25 ili 30 godina sa urođenom srčanom manom zajedno razgovaramo o njemu i donosimo odluku šta treba uraditi u kardiohirurgiji ili interventnom liječenju – dodaje Elek.

Prema riječima prof. dr. Ettore Pedretti, pedijatrijskog kardiologa iz Piacenze, u Italiji također postoje problemi u komunikaciji između kardiologa koji se bave djecom i odraslima.

– Problem s kojim sam se ja suočavao u 40 godina rada što tinejdžeri i adolescent smatraju da su nepobjedivi i ne možemo ih iskontrolisati. A to dovodi do teških komplikacija” – kazao je prof. dr. Pedretti.

Još je manja njihova kontrola u porodicama u kojima roditelji nisu posvećeni djeci.

– I onda se dešava da su ti tinejdžeri sami i usamljeni da se o njima ne slane i na kraju da se ne liječe” – tvrdi iz vlastitog iskustva prof. dr. Pedretti i dodaje da u Italiji, konkretno u Genovi, Bologni i Milanu, imaju primjere dječjih kardiologa koji se nastavljaju baviti svojim pacijentima i kada oni odrastu.

Kao i u svakoj grani medicine postoje lakši i teži pacijenti. Najteži pacijenti u dječijoj kardiologiji su djeca koja su rođena sa srčanim manama i uspješno liječenje tih srčanih mana nije stoprocentna. Dr Miroslav Elek, šef odjela za dječiju kardiologiju, UKC Ljubljana govorio je o temi “Mogućnost liječenja djece sa sindromom hipoplastičnog lijevog srca”.

– To je jedna od najkomlikovanijih urođenih srčanih mana. Jednostavno rečeno dijete se rodi sa potpuno nerazvijenom jednom polovinom srca. U nemalom broju zemalja potencira se trend, da ako se prenatalno dijagnostikuje ova urođena srčana mana, roditelji se savjetuje o prekidu trudnoće – objasnio je Elek.

Rađanje djeteta sa nedostatkom jedne polovine srca podrazumjeva kompleksno i višestepeno liječenje u ranom periodu djetinjstva. Često se desi da ta djeca prvih pola godine provedu u bolnici. Transplantacija srca je obećavajuća metoda u liječenju djece sa ovom kompleksnom urođenom srčanom manom, ali nažalost nije dostupna u svim zemljama.

– Naravno da ima i pozitivnih primjera koji poslije jednog mjeseca idu kući i kod kojih se liječi uspješno i bez komplikacija, ali nažalost nema broj pacijenata sa urođenom srčanom manom zahtijeva više hospitalizacija, operacija, interventnih zahvata. Kvalitet života nije najbolji i to predstavljamo roditeljima u prvom razgovoru bilo da je riječ o prenatalnom otkrivanju ili kod već rođenog djeteta. U oba slučaja roditelji imaju pravo da odluče da li su za liječenje ili ne – kazao je Elek.

Plastično srce je vrlo rijetko u Italiji, a kako je istakao prof. dr. Ettore Pedretti njihov problem su savjeti ginekologa.

– Nažalost, ginekolozi u Italiji najčešće imaju prekid trudnoće, a onda i mladi roditelji u Italiji nisu spremni da idu zahtjevnim i rizičnim putem. Ali mogu reći i da imam moju djecu, pacijente, koji već imaju 20 ili 30 godina, imaju samo jednu komoru. Rade, studiraju i imaju svoju djecu. Ljekar treba da forsira život, a ne prekid trudnoće – prokomentarisao je prof. dr. Pedretti.

Nakon predavanja, pedijatru kardiologu prof. dr. Ettore Pedrettiu je uručena zahvalnica za dugogodišnju saradnju.

– On je nama od 2002. godine pomagao djeci koja imaju problem sa srcem idu besplatno na operaciju ili kateterizaciju u Italiji. Ukupan broj tretiranih pacijenata je 72 – istakla je Mesihović-Dinarević.

Dr. Pedretti se zahvalio riječima: “Napravili smo odličnu saradnju sa doktoricom Dinarević”.

Vrijedno je spomenuti i da ova saradnja nije bila samo klinička, te da je prof. dr. Pedretti je učestvovao na radu kongresa u BiH: 2002. godine u Sarajevu, 2004. godine u Tuzli, a 2007. godine su kolege iz BiH i Italije zajedno obišli nekoliko Klinika u Bologni. Kao kruna saradnje 2012. godine u Dubrovniku je održana konferencija “Perspektive u dječjoj kardiohirurgiji”.

– Želimo da budemo dio medicinske porodice, da razvijemo svijest o srcu – na kraju je podvukla Mesihović-Dinarević, saopćeno je iz ANUBiH.