Nakon tragične nesreće u kojoj je poginuo 23-godišnji mladić Erdoan Morankić, a maloljetna djevojka teže ozlijeđena, sve češće govorimo o osjećaju nesigurnosti, strahu i kolektivnoj traumi. O tome kako zajednica psihološki procesuira ovakve situacije i kako možemo sačuvati u ovim trenucima naše mentalno zdravlje razgovarali smo s psihologinjom, Slađanom Đaković.
-Prije svega moram reći da ste izabrali upravo onu temu koja je neophodna našim sugrađanima. Kad mi imamo društvo koje je kroz historijsko vrijeme imalo stres, konstantan stres, konstantan pritisak – onda se kolektivna trauma aktivira brže i intenzivnije, što nam se desilo u ovom slučaju. Ono što je definitivno jeste da su naši sugrađani doživjeli to da mjesto koje je trebalo biti sigurno, na kom su se trebali osjećati dobro, bezbjedno – gradski prevoz je postao izvor samog traumatskog iskustva. Kolektivne traume ostavljaju dubok trag kako na pojedinca, tako i na društvo i to je ono čega moramo konačno da postanemo svjesni. Sada govorimo o tome da je veliki broj ljudi doživio traumatsko iskustvo, ne samo jedan pojedinac ili učesnici samog događaja. Ono što nam se desilo jeste da su se u Sarajevu definitivno pojavile te intruzivne misli, pojavio se osjećaj straha, nemoći, tuge i bola. Veliki broj pojedinaca trenutno izbjegava sam gradski prevoz, što nam je ustvari sam znak da su osobe pod traumom. Negdje se javljaju i misli: “Šta ako se meni to desi?”, “Šta ako se to ponovi?”, “Šta ako se desi nekom mom?”, istakla je Slađana Đaković u Sarajevskom jutru.
Čitav razgovor pogledajte u videu:
-
-
-
-
