Grad Sarajevo domaćin je četvrtog međunarodnog turnira veterana i veteranki u rukometu pod nazivom “Sarajevo ljubavi moja”. Organizator je Rukometni klub veterana Sarajevo. U Sarajevskom jutru o ovoj temi razgovarali smo s članovima organizacionog odbora, Muamerom Delibašićem i Ensarom Čunjom.
-Taj naziv smo i probrali zato što na neki način identificira naš grad, poveznica je sa jednom lijepom pjesmom, a i sa atmosferom koja se dešava na tim turnirima. Četvrti turnir ove godine, već lagano postaje tradicionalni “Sarajevo ljubavi moja 2026”. Očekujemo jako puno gostiju iz regiona, pa čak i šire. Takmičari nam dolaze iz devet zemalja. Turnir je i u muškoj i u ženskoj kategoriji, blizu 40 ekipa – istakao je Muamer Delibašić.
-Prije svega moram istaći da je sam turnir proizašao iz druženja rukometnih veterana koje je trajalo prije toga već godinama kroz jedan termin. Mi volimo reći “termin je baza” i sve je iz termina krenulo. Tu imamo različite profile rukometaša, od onih koji su se površno bavili rukometom do onih koji su imali ozbiljne rukometne karijere. Isto tako u regionu se već u tom periodu organizovao značajan broj rukometnih veteranskih turnira na koje smo mi odlazili, predstavljali naš grad, državu, imali neke zapažene rezultate, iako rezultati nisu uvijek na prvom mjestu, ali lijepo je pobijediti, lijepo je ostvariti lijep rezultat, prezentovati svoj grad, državu. U tom kontekstu javila se ideja da i mi organizujemo turnir, prije svega jer smo imali jako puno upita od tih naših drugara s kojima zajedno idemo na turnire gdje smo gosti kod njih. Nekakva spontana priča uz jednu jaku energiju 20 do 30 ljudi svake godine, uz podršku i grada i lokalnih nivoa vlasti, federacije, Turističke zajednice Kantona Sarajevo, uspijevamo ovaj turnir održavati evo već četvrtu godinu. Ove godine očekujemo preko 500 takmičara, oko 40 ekipa i radujemo se tome što nas čeka – dodaje Delibašić.
-Rukomet jeste jedan od sportova koji je trenutno baš u krizi, pa samim tim je zahvatio i Sarajevo kad su u pitanju klubovi ovdje i sve grane rukometa. Mi kao mi – volonterski smo pristupili ovome dijelu, koliko možemo pomažemo individualno kroz naša prijateljstva i poznanstva koja smo stekli kroz taj rukomet. Pomažemo, ali preteško je. Preteško je, zaista nema podrške generalno ni od institucija, nema ni razumijevanja, novac ide u neke druge projekte. Nije samo rukomet zakačen, ali jeste eto nažalost, nije komercijalni sport i ne možemo ga održati – poručio je Ensar Čunj.
Više u videu:
