Gost Sarajevskog jutra bio je Darko Cvijetić, autor teksta predstave “Što na podu spavaš”, ali i jedan od onih koje smo mogli vidjeti na sceni.
Istaknuo je kako je zapravo napisao jedan mali roman, koji je zahvaljujući Kokan Mladenoviću prerastao u predstavu, a kaže da su zasluge još pripale i generalno glumcima predstave koji su napravili odličan posao.
– Sa gospodinom Kokanom Mladenovićem imam prekrasno iskustvo rada na predstavi Šindlerov lift. Tada sam shvatio sa kakvim majstorom sam došao u kontakt. Zahvaljujući upravo njemu i jedan i drugi roman su zaživjeli na sceni – objasnio je Cvijetić.
Nemamo često priliku autora predstave vidjeti i kako igra na sceni, što je slučaj u ovoj predstavi, gdje autor ustvari tumači samoga sebe, za što tvrdi da je kod teških tema takva prohodnost veoma potrebna.
“Bilo bi dobro da ovu predstavu vide svake oči iz bivše Jugoslavije radi katarze” – rečeno je na press konferenciji, što dalje komentariše Cvijetić:
– Svo moje pisanje, kroz poeziju, književnost, kolumne, je pokušaj vratiti se nečemu što smo izgubili prije 30 godina, odnosno onoj elementarnoj ljudskosti. Smatram da nas proizvodnja neljudskosti koja 30 godina upravo traje, da su takvi glasovi jako neophodni; vratiti se ljudskom licu koje smo strašno izgubili.
Predstava je fokusirana na moj soliter, koji je zapravo metafora Jugoslavije, i kako se taj soliter urušavao unutar sebe. Upravo tako je bivša Jugoslavija potopila se kao Titanik, vukući sa sobom govor nevinih bez da su imali svijest o tome šta se zapravo oko njih događa. Ovoga puta zumiram kameru i ulazim unutar svoje porodice, gdje pokušavam da istu tematiku kao u Šindlerovom liftu primijenim u predstavi Što na podu spavaš.
Kaže da je ova predstava duboko intimna priča njegove porodice, ali i tragična priča svih miješanih brakova na prostoru bivše Jugoslavije.
– Priča je o tome kako je moguće jedan nukleus kakav je obitelj se tako jednostavno, brzo i suludo razbije da vi ne možete unutar te porodice znati da li ste vi sa jedne ili sa druge strane. Istovremeno ste i žrtvom i dželatom… Kada budemo razumjeli da povrijeđivanje drugoga zapravo znači povrijeđivanje sebe, mi ćemo proći put katarze – naglasio je.
-
-
-
-
