Bez obzira na to kako završi rat u Ukrajini, postizanje pravde za kršenja ljudskih prava pretrpljenih tokom sukoba neizbježno će biti dug i bolan proces za one koji prežive da govore o zločinima kojima su svjedočili.
To je poruka preživjelih u krvavom ratu u Bosni i Hercegovini koji je bio u periodu od 1992. do 1995., a koji su naredne godine posvetili ponovnom pričanju i ponovnom proživljavanju svoje traume u nadi da će odgovorne izvesti pred lice pravde i iznijeti historijske činjenice.
– Za mene je to veoma lično. Još uvijek tražim posmrtne ostatke svog brata. Ne mogu dalje. Ne mogu se fokusirati na nešto drugo i ostaviti to iza sebe – rekao je Edin Ramulić iz Prijedora na sjeverozapadu Bosne, prenosi Associated Press.
Više od 3.000 Bošnjaka i Hrvata, uključujući 102 djece, ubijeno je u Prijedoru. Neki su ubijeni u svojim kućama ili na ulicama, drugi u tri zarobljenička logora gdje su zatvorenici bili podvrgnuti premlaćivanju, silovanju, seksualnim napadima i mučenju. Ramulićev brat, amidža i četiri bratića nisu preživjeli logore.
Slično kao dokazi ubistava i mučenja u Buči, izvan Kijeva, koji su se pojavili ranije ovog mjeseca nakon što su se ruske snage povukle iz tog područja, otkriće međunarodnih novinara o logorima u Prijedoru u augustu 1992. izazvalo je bijes svijeta i pozive svjetskih čelnika da se odgovorni moraju izvesti pred lice pravde.
Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda pokrenulo je proces osnivanja posebnog tribunala UN-a za ratne zločine za bivšu Jugoslaviju. Kada je osnovan u Haagu 1993., bio je to prvi međunarodni sud koji je istraživao i procesuirao optužbe za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid nakon sudova u Nürnbergu i Tokiju poslije Drugog svjetskog rata, prenosi AP.
-
-
-
-
