U Sarajevu će 19. septembra biti obilježena 35. godišnjica mobilizacije rezervnog sastava MUP-a BiH. Tog dana će Defile od Vječne vatre prema Skenederiji krenuti u 14 sati. Svečana akademioja biće održana u 16 sati u Skenderiji.
Ovim povodom gosti Sarajevskog jutra bili su Enes Bezdrob i Darko Čorić.
“Poslije prvih višestranačkih izbora koji su bili 90., već 91. godine — koja je inače bila jako teška godina, jako konfliktna, jako čudna, kontroverzna — već su počeli vlastodršci iz Srbije na čelu sa Slobodanom Miloševićem, a ovamo su upregli Karadžića, Krajišnika i tako dalje, ove rukovodioce SDS-a, da u stvari prave planove o Velikoj Srbiji, odnosno da ga provode u djelo. Poslije tih izbora došlo je, recimo, do strašnog porasta kriminala, krivičnih djela, jako drskog i agresivnog ponašanja određenih grupa na određenim lokalitetima, na određenim mjestima. Došlo je do jednog općeg pada kompletnog sistema moralnih vrijednosti, do kompletnog poremećaja svih društvenih procesa u društvu i tako dalje. U toj težnji za formiranjem, ne znam, SAO Krajina, SAO Romanije, srpskih oblasti, srpskog svijeta, Velike Srbije, ljudi nisu prezali ni od čega, tako da je došlo do vrlo snažnog pogoršanja te sigurnosno-političke ili sigurnosne situacije u Bosni i Hercegovini. To je bilo tako regionalno u Bosni i Hercegovini tih godina, odnosno 91. pogotovo. Najistaknutije i najznačajnije je kulminacija bila da su u ljeto 91. četnici iz Crne Gore preko Trebinja ušli i popalili selo Ravno, koje je sad općina, u potpunosti ga popalili. To je početak rata u Bosni i Hercegovini. Rat u Bosni i Hercegovini nije počeo 92., nego 91. godine.
I onda se desilo nešto što smo se mi nadali i tražili, ali što nismo očekivali da će se desiti — da je Predsjedništvo, tadašnje (još uvijek) Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, jer bili smo u okviru još uvijek Jugoslavije, donijelo odluku o mobilizaciji rezervnog sastava policije. Jer smo mi u sistemu, našem i pravnom i zakonodavnom i policijskom, imali taj sistem angažovanja rezervnog sastava. On je bio angažovan i 84. za Zimsku olimpijadu. To su radnici civilni, djevojke, mladići, žene koje radite svoje poslove, ali su na spisku rezervnog sastava i angažuju se u slučaju potrebe za njhovim angažmanom, za obavljanjem tih policijskih poslova, dodatnih. Tako da su 19. septembra ’91. donijeli odluku o mobilizaciji rezervnog sastava policije. I to je interesantno bila jedna od rijetkih odluka koja je jednoglasno donesena, bez nekih konflikata, svađa, pitanja i tako dalje, što znači da su i ovi koji su zagovarali te srpske oblasti, srpsku samostalnost, Veliku Srbiju, u stvari došli do zaključka da je sve to malo pretjerano bilo i da se stvarno mora angažovati policija. Tako da smo mi, recimo, u Sarajevu u gradu imali 1.200 policajaca do tad. Poslije 19. septembra smo imali 4.800. To znači četiri puta i više jer smo mi formirali. Stari Grad je pogotovo primjer: mi smo imali 150 policajaca u Starom Gradu, a formiranjem rezervnog sastava imali smo 1.150. Tako da je to jako značajno, pogotovo u tom periodu za, ja bih rekao, jedno smirivanje, a pogotovo kasnije kad dođe ono najgore vrijeme kad počne rat, jer mi smo bili jedina organizovana, legalna oružana sila, koja se suprotstavila tom agresoru”, rekao je Bezdrob.
Naziv ovogodišnjeg defilea je “Od prvog poziva – do odbrane države”.
“Atmosfera je bila vrlo čudna. U zraku se osjetilo da nije nešto kako treba. Rezervni sastav je podignut prevashodno da bi radio posao policijski, da bi zaštitio građane, imovinu, objekte i tako dalje. A onda čitav slijed događaja nakon 19. septembra. Imamo “banane” na Bistriku, gomilanje oružja na granicama, iz Hrvatske oružje se gomila na granicama Bosne i Hercegovine. Imate 9. januar, osniva se Republika Srpska, kadar srpski napušta MUP, podnosi oružje, idu oficiri i tako dalje. I mi smo bili ti koji smo morali popuniti te praznine, odnosno koji smo morali što da branimo, što zgrade, što granice — sasvim je svejedno, znate, neko dođe i počne vas napadati. Tu su razne barikade, stariji će se vjerovatno sjetiti. Tako da je patriotizam tu bio izražen. Tu se moglo osjetiti među ljudima. Ovi kada su mobilisani, mobilisani su po onom zakonu kako je to išlo, jer su bili na nekim spiskovima. Međutim, kasnije su shvatili da oni u stvari tu brane državu. Zato mi ovu manifestaciju zovemo “Od prvog poziva do odbrane države”, jer ta ta grupa, da tako kažem, ljudi koji su se tad mobilisali — a nije bila beznačajna — je bila jedina legalna. I nakon toga, kad je krenula agresija, iz te populacije se u stvari formirala i armija i sve ostalo što je trebalo da bi se država odbranila”, Čorić.
-
-
-
-
