Stiglo je proljeće, nestabilno vrijeme, ali i proljetni umor.
O proljetnom umoru, emocionalnoj iscrpljenosti i šta nam može pomoći da ponovo osjetimo životnu snagu, pitali smo psihologinju, Marinu Bakić.
-Proljetni umor nije iluzija, zaista se nešto dešava s našim tijelom, odnosno unutar njega. Još uvijek su hormoni u disbalansu, pa nam je i tijelo uspavano, iako nas, s druge strane, sunce tjera naprijed. Postoji ta neka fiziološka podloga da se par dana osjećamo loše, ali nema opravdanja da se žalimo i tražimo izgovor u proljetnom umoru sve do ljeta – istakla je Bakić.
-Mnogo je korisnije razmišljati kako da mi kao svjesna bića damo vlastiti odgovor na vanjsko okruženje i ljude oko sebe. Nije poenta da nas odredi niti vrijeme, ni događaj, ni ljudi oko nas, nego da imamo vlastiti odgovor na to i da svjesno upravljamo vlastitim stanjem – dodaje Marina Bakić.
Ako proljetni umor traje par dana, to možemo pripisati privikavanju organizma na nove okolnosti.
-Međutim, ako se to produži, ako nam to služi kao izgovor da se ne pokrenemo, onda je definitvno stvar u našoj glavi. Depresija nastaje onda kada mi znamo da možemo bolje, drugačije i više, a ustvari ništa ne preduzimamo. Tu nastaje ta praznina, anksioznost – pojašnjava naša sagovornica.
Osjećaj praznine javlja se kod mnogih ljudi, često bez ikakvog povoda.
-Živimo život na automatizmu. Naš mozak je inače programiran tako da radi po automatizmu i mi otprilike funcionišemo na nekih 40% naših kapaciteta, tako da negdje dane svodimo na ono što moramo. Nažalost nekad to svodimo i samo na tuđa očekivanja, kao autopilot. Prosto ponavljamo iste obrasce, radimo iste stvari, to je fraktalni fenomen u psihologiji – radimo iste stvari, ponavljamo iste stvari. Najveći problem je što smo mi naviknuti na loš osjećaj. Navikuti smo da brinemo – istakla je psihologinja, Marina Bakić.
Čitav razgovor pogledajte u videu:
