Amor Mašović za TVSA: Komšije porodica žrtava i dalje šute o grobnicama
Član Kolegija direktora Instituta za nestale osobe, Amor Mašović, za TVSA govorio je o podacima i izazovima pri pronalasku nestalih osoba za vrijeme agresije na našu državu. Podataka je sve manje, a porodice žrtava polahko izumiru. Ipak, kaže Mašović, nada i dalje postoji jer u Institutu rade osobe predane tom procesu, ali i osobe koje također tragaju za svojim članovima porodice. Najveće razočarenje je to što komšija žrtava i dalje ne žele podijeliti podatke o grobnicama.
„Komšije ovih ljudi koji danas ovdje imaju svoje nišane u Potočarima nisu spremni da podijele informacije kojima nesumnjivo raspolažu. To nisu ljudi koji su direktno učestvovali u genocidu u Srebrenici. Nisu zapravo možda ni na koji način, ružan način. Neki od njih su možda bili prisiljeni da voze autobuse, da voze kamione, da upravljaju bagerima, buldožerima koji su ukopavali ove žrtve ili ih ponovo iskopavali, pa ih ponovo ukopavali u sekundardne grobnice pa u tercijarne. Dakle, ljudi koji na neki način recimo nisu krivično pravno odgovorni ali čija savjest je opterećena tim spoznajama. Ne vjerujem da ti ljudi mogu danas mirno spavati, da su ikad mogli mirno spavati. Sa nekima od njih, ne sa ovog područja ali sa područja Prijedora imali smo priliku u prošlosti se susretati i imali smo priliku vidjeti koliki su teret oni nosili na svojoj savjesti dok ga se nisu oslobodili na vrlo jednostavan način, na ljudski način dijeleći s nama informaciju o lokaciji recimo jedne velike masovne grobnice na području Prijedora. Bilo je takvih još nekih slučajeva, ali uglavnom ne dovoljno koliko očekujemo, koliko očekuju njihove komšije od njih.“, kazao je Mašović.
Upravo takve informacije pomogle bi da se pronađe najveći mogući broj onih koji se još uvijek smatraju nestalima.
„Taj broj je relativno velik. Preko sedam i po hiljada ljudi u Bosni i Hercegovini – svih etničkih pripadnosti, se smatraju nestalim. Jedan broj njih je pronađen i oni se nalaze u mrtvačnicama širom BiH ali oni ne mogu da dobiju svoje ime i prezime jer nemamo odgovarajući DNK profil izolovan iz krvi njihovih srodnika – bilo zato što oni nemaju bliske srodnike, bilo zato što postoje neke porodice naročito majke koje ni do danas nisu spremne da se suoče sa tom strašnom istinom da njihove djece više nema.“, dodao je.
Cijeli razgovor pogledajte na linku ispod:
