Bečirović: Tribunal je potvrdio i pravnu prirodu rata vođenog protiv BiH

Današnjom konačnom presudom čelnicima Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije, Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću bliže smo utvrđivanju pune istine o agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu, rekao je novinarima član Predsjedništva Denis Bećirović osvrčući se na izrečenu konačnu presudu.
-Osnivanje MKTJ imalo je pravni, historijski, civilizacijski i moralni značaj.
Tribunal je bio prvi međunarodni krivični sud formiran nakon Nirnberškog i Tokijskog suda koji su procesuirali zločince nakon Drugog svjetskog rata.
Haški tribunal je ostavio ogromnu arhivu o počinjenom genocidu, zločinima protiv čovječnosti i drugim zločinima. Između ostalog, hašku zaostavštinu čini: 2,5 miliona transkripata sudskih procesa, 422.000 dokumenata i 30.000 videozapisa. U Haškom tribunalu održano je 10.800 dana suđenja, a svjedočilo je preko 4.600 svjedoka. Ukupno je izrečeno skoro 1.500 godina zatvora i 7 doživotnih kazni. Tribunal nije sudio narodima već je utvrđivao individualnu odgovornost.
Nakon i ove presude, političari iz susjednih država, ali i neki iz Bosne i Hercegovine moraju shvatiti da se politika sile, agresije i zločina ne isplati i da uvijek postoje mehanizmi koji sankcioniraju takve politike.

Tribunal je potvrdio i pravnu prirodu rata vođenog protiv međunarodno priznate države Republike Bosne i Hercegovine.
Pravosnažnim presudama Haškog tribunala, uključujući i presude o udruženim zločinačkim poduhvatima, je dokazano da je riječ o međunarodnom oružanom sukobu. Susjedne države su vodile rat za teritorije s ciljem stvaranja velike Srbije, a u jednom periodu rata i velike Hrvatske. Ove činjenice su utvrđene u 8 pravosnažnih presuda  MKTJ.
Današnja presuda Stanišiću i Simatoviću važna je jer su pravosnažno osuđena dvojica bivših šefova srbijanske sigurnosne službe, čime je potvrđena Miloševićeva naredbodavna uloga s obzirom da se ova presuda odnosi na srbijanski SDB i njegove zločine u Bosni i Hercegovini, kao i u Hrvatskoj.

Posebna važnost ove presude je u činjenici da su najviši čelnici srbijanske sigurnosne službe pravosnažno osuđeni za zločine i umiješanost u agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Stanišić i Simatović postupali su po direktnim naredbama Miloševića, koji je upravljao svojom tajnom policijom i njenom tajnom borbenom jedinicom. Ne zaboravimo, tajne jedinice su bile i osmišljene kako bi sakrile odgovornost srbijanske vlade za neke od najsurovijih zločina počinjenih protiv civila izvan Srbije.
Žalbeno vijeće je, između ostalog, utvrdilo „da je postojao udruženi zločinački poduhvat i da mu je zajednički cilj bio prisilno i trajno uklanjanje većine nesrba iz velikih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine putem počinjenja ubistva, deportacije, nehumanih djela (prisilno premještanje) i progona, kako se tereti u optužnici. (…) Žalbeno vijeće je utvrdilo da su g. Stanišić i g. Simatović odgovorni kao pripadnici udruženog zločinačkog poduhvata za zločine koje su razne srpske snage počinile 1992. u Bosni i Hercegovini, u Bijeljini, Zvorniku, Bosanskom Šamcu, Doboju i Sanskom Mostu, i za zločine počinjene 1995. u Trnovu i Sanskom Mostu“ (…).

Transkripti sa suđenja Haškog tribunala, kao i dokumentirani digitalni dokazi, pružaju mnogo detaljnije informacije o ulozi Slobodana Miloševića i Srbije nego same presude, naglasio je član Predsjedništva BiH Denis Bećirović.