Fizički sukob vijećnika u Opštinskom vijeću Novo Sarajevo ili uvrede političara na društvenim mrežama samo su neki od primjera izostanka normalne političke komunikacije kojima svjedočimo. Konstatntni verbalni ispadi političara koji nekada završe i fizičkim napadom su pokazatelj izostanka kulture govora u javnom prostoru, smatraju socilozi. Meta političara su često i novinari.
Novinar Slađan Tomić kaže da je imao i dobra i loša iskustva u komunikaciji sa političarima. Smatra da mnogi političari svojim lošim odnosom prema novinarima pokazuju da ne poštuju javnost: Način komuniciranja političara u BiH u javnom prostoru je vrlo često nedoličan, nedorastao funkciji koju obavljaju a vrlo često prost. Iako sam i imao mnogo pozitivnih iskustava, imam ona iskustva koja govore da su me političari vrijeđali, etiketirali, nazivali portparolom opozicije.
Mi već dugo ne možemo govoriti o kulturi govora u javnom prostoru Bosne i Hercegovine i to ne samo kada govorimo o političarima nego uopšte o javnim ličnostima, kaže sociolog Sanja Vlaisavljević: Tu obiluje jezik ulice, huškački govor, govor mržnje, pa evo ako hoćete jedan elementarni pristup nekulture koja polako zauzima svoj prostor i već je zauzela u javnom i medijskom prostoru a na političkoj sceni svakako. Vrlo često nazočimo govorima koji nisu prikladni ni govorima ispred parlamenta a kamoli u parlamentu.
Sociolog Sarina Bakić kaže da se ovakva vrsta govora vrlo često pretvori u nešto što je opasno za svako demokratsko društvo: To su vrlo loši primjeri. Zna se kako se govori u javnom prostoru. Zna se način govora, način komunikacije. Međutim, imamo sa druge strane gdje ljudi prosto traže neku vrstu takvog zabavljačkog karaktera, tih vijesti, što nikako ne doprinosi ni pismenosti ni kulturi u našem javnom prostoru.
Komunikacija bosanskohercegovačkih političara u javnom prostoru obiluje nekulturom i agresivnošću.
“Vi ćete tu onda vidjeti jednu dozu ljudi koji čak ni gestikulacijom, koji izrazom lica ne šalju poruku uljudnosti i kulture. Naprotiv, uvijek je neka tenzija makar govorili o sunčanom vremenu. Da vi i ja koji ne dijelimo isto mišljenje i dobro je da ne dijelimo o različitim temama, uljudno i civlizirano razgovaramo uvažavajući argumente a ne personilizirajući i vrijeđajući” navodi Vlaisavljević.
Rijetki su primjeri političara koji su se izvinili javno za svoje ponašanje i tako pokazali primjer drugima, kaže Sarina Bakić: Mi ne možemo govoriti da su te osobe nekulturne nego se koristi ovakav način komunikacije sa javnosti kao dio populističke kulture. Koristi se kako bi se pažnja usmjerila na sam govor, na način govora i skrenula pažnja sa konkretnih problema.
Važnu ulogu u edukaciji građana, pogotovo mladih, imaju mediji jer su u domovima svih ljudi, naglašava Vlaisavljević: Mladi ljudi uče po modelu. Ako vi imate 100 000 lajkova na neku vašu kolumnu ili neku vašu izjavu koja je neprimjerena, mlad čovjek će, to socilogija istražuje, će uraditi isto, sve ono isto što ste i vi uradili svojim primjerom.
To što ne dijelimo iste stavove ne znači da ne umijemo razgovarati. Bosna i Hercegovina ima Kodekse za štampu, Zakon o zaštiti od klevete ali i obrazac dijaloških emisija koje se moraju početi realizirati, zaključuje Vlaisavljević.
