Kajganić za TVSA: Prijave oko 9. janura dodijeljene tužiocima, sudska praksa u predmetima “referendum” otežava rad

Nekoliko mjeseci nakon imenovanja na poziciju novog glavnog tužitelja u Tužilaštu BiH, Milanko Kajganić govorio je ekskluzivno za TVSA o 9. januaru, predmetima visoke korupcije ….

“Mi smo 2022. godine, nakon obilježavanja 9. januara, dobili nekoliko prijava za postojanje osnovane sumnje za krivična djela ne izvršavanja odluka Ustavnog Suda. Postupajući tužilac je dobio navedeni predmet u rad, on je donio naredbu o neprovođenju istrage negdje u šestom mjesecu 2022. godine.
Što se tiče Tužilaštva, mi smo i sada dobili prijave koje se tiču posljednjeg obilježavanja i ti predmeti su dodijeljenji u rad postupajućim tužiocima. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, što je vidljivo u izvještaju o radu Ustavnog suda BiH, da ima 9 neizvršenih odluka, između ostalog i o obilježavanju 9. januara. Ustavni sud BiH je u svom izvještaju o radu, naveo da je ta odluka formalno izvršena, jer je ukinuta odredba u zakonu koja je stajala da je 9. januar dan Republike Srpske. Dakle, po stavu Ustavnog suda BiH, ta odluka jeste formalno, ali ne suštinski izvršena” objašnjava Kajganić.

Šta Tužilaštvo radi po tom pitanju, Kajganić odgovara:
-Što se tiče postupanja Tužilaštva BiH, mi se vodimo i odlukama Suda u predmetu poznatom kao “Referendum”, koji se odnosio na referendumsko pitanje o danu Republike Srpske koji je proveden 2016. godine. a 2017. godine Tužilaštvo je podnijelo optužnicu Sudu BiH protiv članova Komisije, koji su bili zaduženi za provođenje referenduma. Sud BiH je odbio našu optužnicu.
Inače, u predmetima u kojim se ne izvrši odluka Ustavnog suda BiH, sud donese rješenje i o tome obavijesti Tužilaštvo, da navedene odluke nisu izvršene. Što se tiče predmeta o obilježavanju dana RS Ustavni sud nije donio to rješenje, jer samim ukidanjem odredbe zakona, ta odluka je faktički izvršena. Tako da su to sve otežavajuće okolnosti u radu Tužilaštva. Međutim, tužioci koji dobijaju prijave, analiziraju i donose odluke, tužioci mogu podnijeti krivičnu prijavu protiv određenog lica za koje postoje sumnje da je počinio krivično djelo. Međutim, na sudu je odluka da li postoji dovoljno dokaza da li je krivično djelo počinjeno ili ne. Zato sam naveo odluke koje se odnose, na optužnice o referendumu RS i odbijanju ove optužnice od strane Suda BiH.

Što se tiče predmeta koji se odnose na negiranje genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, to su predmeti koji se odnose na izmjenu člana nametnog odlukom visokog predstavnika u BiH, i u tim predmetima, mi do sada nemamo nijedan izvještaj od policijskih agencija o počinjenom krivičnom djelu. Uglavnom, to su prijave koje su podnosili građani ili anonimno lica putem mejl poruka ili na slične načine, protiv određenih lica.

Tu moramo imati u vidu, kako je zakon koncipiran, odnosno potrebno je da, negiranje određenih zločina mora biti takvo da bi izazvati posljedicu odnosno napad, posljednično vezan uz religijsku ili etničku pripadnost, određenih grupa ili religijskih zajednica u BiH. Do sada nismo u BiH imali nijednu optužnicu za ta krivična djela iako to krivično djelo postoji već nekoliko godina i u Krivičnom zakonu Federacije BiH.

Ono što je problematično je da nema dovoljno sudske prakse u zemaljama EU, odnosno nema sudske prakse na Evropskom sudu za ljudska prava.
Razlika je, zakonski postavljeno krivično djelo negiranja zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina i zločina genocida i negiranja krivičnog djela holokausta.
U predmetima negiranja holokausta postoje odluke sudova u Evropi, i tu nema problema, medjutim u ovim drugim krivičnim djelima, nema sudske prakse i stoga je zaista teško dokazati takva krivična djela, odnosno da su takva negiranja izazvala posljedicu, koja se traži zakonom, zaključio je.

Kompletan razgovor pogledajte ovdje