VIDEO: Sjećanje na ubijenu djecu Sarajeva/ Hodžić: Srce je nakako izdržalo, spustio sam je svojim rukama u mezar

Život Jasmine Hodžić prekinut je 1993. godine gelerom, a otac Jasmine Hodžić, Alija Hodžić, potpredsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva, ovoga jutra za Sarajevsko jutro govorio je o ubistvima nevinih bića, među kojima je, nažalost, i njegova kćerka Jasmina, koja je tada imala 17 godina.

– Teško je svakom roditelju, pogotovo na današnji dan. Znamo da su djeca u svakoj državi bit države i treba da postoje i da budu, jer ako nema djece, nema države, nema ničega – rekao je Hodžić.

Prisjetio se dana kada je stradala njegova kćerka, ispričavši za TVSA najtužnije momente svog života.

– Kažu da je tog dana bilo mirno, ali ja nisam bio prisutan, bio sam na drugim zadacima. Odlučili su, pošto ima jedna kotlina gdje se niotkuda ne vidi da ima okupljanje, napraviti bazenčić da se mogu kupati pošto je bilo toplo vrijeme. – kaže Hodžić, dodavši da mu je to supruga poslije ispričala.

– Kako su djeca prolazila pored naše kuće i išla prema bazenu, zvali su Jasminu da ide, a svaki put je odgovorila da ne može, kao da je imala neki predosjećaj – naglasio je Hodžić.

Kada je zadnja kolegica pozvala Jasminu, ona je rekla da će doći, no Hodžić se posebno prisjeća kako mu je supruga rekla da je Jasmina obišla cijelu kuću, nešto traživši, a kada ju je majka upitala šta traži, odgovorila je, rekavši: “Ne znam mama”.

– Izašla je rekavši “Odoh ja mama” i odmah se vratila nazad. Pored kuće je bila jedna šljiva koja nije još sazrela u to doba, kako kaže Hodžić, prisjećajući se Jasminog pitanja “Mogu li ja nabrati jednu kesu da usput sa rajom pojedem?“ .

– Otišla je, a nije prošlo ni 15 minuta kada se pojavio dim iz kotline, eksplozija i vriska. Jedno po jedno je istrčavalo, a jedan komšija je rekao „Ranjena je, nemojte se sekirat. Odvezli su je u bolnicu.“ Više od 50 djece je bilo. Šta je ljudska sudbina da jedna granata padne i geler pogodi samo nju – kazao je Hodžić. Srce je nakako izdržalo, spustio sam je svojim rukama u mezar – prisjeća je on.