U Historijskom muzeju BiH u Sarajevu danas je održana promocija knjige autora Azira Osmanovića „Od Srebrenice do svjetla na kraju tunela“.
Promocija knjige je u saradnji sa Memorijalnim centrom Srebrenica upriličena u sklopu obilježavanja 26. godišnjice genocida nad Bošnjacima u Srebrenici.
Na promociji knjige su se, osim autora, obratili i direktor Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić, te Hajrudin Mešić i Ahmo Mehmedović.
Azir Osmanović je magistar historije i kustos Memorijalnog centra Srebrenica. Društveno je aktivan i učesnik različitih aktivnosti i procesa vezanih za integraciju povratničke populacije u društveni život grada.
Osmanović, koji je kao trinaestogodišnji dječak preživio genocid u Srebrenici, istakao je da je cijelo vrijeme tokom opsade Srebrenice bio u tom gradu sve do 1995. godine.
“U knjizi sam opisao sve patnje kroz koje je prošla moja porodica, ali zapravo moja knjiga nije samo priča o mojoj porodici nego je to priča o stotinama i hiljadama porodica. Svaka osoba u Srebrenici, svaki preživjeli stanovnik Srebrenice je priča za sebe, svako ima svoju priču i svaka je na svoj način bolna i teška”, kazao je Osmanović.
Knjigu je izdao prošle godine i već je dobio brojne komentare kojima je, kako kaže, prezadovoljan.
Knjigu je napisao, kako reče, na što jednostavniji način kako bi ljudima bila što razumljivija i da bi mogli da saznaju što više činjenica o onome što se dešavalo tokom genocida nad Bošnjacima u Srebrenici.
“Svaki oblik pisanja i svaki način dokumentovanja istine o genocidu u Srebrenici na svoj način daje doprinos kulturi sjećanja, koja je bitna u Bosni i Hercegovini kada govorimo o događajima koji su se desili od 1992. do 1995. godine”, istakao je Osmanović.
Suljagić je istakao da je ovo vrlo važna knjiga, koja na sebi svojstven način govori o genocidu u Srebrenici.
“Važno je da se ovakve knjige objavljuju i da ih pišu pismeni ljudi kao što je Azir Osmanović. Važno je da se o tome priča i važno je da mi progovorimo svojim glasom o tome šta se događalo 1990-ih jer naša historija, kako god da je krvava, karakteristična je i po tome što je ovo prvi put u historiji silnih pokolja i krvoprolića da možemo o tome šta nam se dogodilo govoriti svojim glasom i svojim riječima i da nema više stola za kojim se može pričati o nama, a bez nas”, rekao je Suljagić.
