Panjeta: Vršnjačko nasilje sve češće, uzrok primarno porodični kontekst i nedosljednosti
U posljednjih nekoliko dana svjedočimo nizu uznemirujućih naslova o vršnjačkom i maloljetničkom nasilju u Kantonu Sarajevo. Incidenti u kojima učenici napadaju vršnjake, pa čak i nastavnike, te sve češće ucjene uz pomoć moderne tehnologije i umjetne inteligencije, alarm su za cjelokupno društvo. O ovim gorućim temama, u emisiji Sarajevsko jutro govorila je Sanela Panjeta, šefica službe za preventivni rad KJU Odgojni centar – Odjel za prevenciju.
Ona je istakla da je činjenica da je vršnjačko nasilje sve više rasprostranjeno među djecom, te da su se djevojčice u neprihvatljivim ponašanjima nažalost izjednačile sa dječacima, što predstavlja poražavajuću činjenicu. Govoreći o uzrocima, Panjeta naglašava da okruženje i porodica igraju presudnu ulogu.
“Svakako bih na broj jedan smjestila porodični kontekst, odnosno izloženost nasilju u porodici, zanemarivanje djece od strane roditelja, previše popustljiv ili previše, odnosno ekstremno strog stil odgoja, kao i nedostatak emocionalne topline. Također psihološki faktori, dakle emocionalna nestabilnost, visoka stopa anksioznosti, frustracije, povlačenje u sebe.”
U današnjem ubrzanom tempu života, roditelji često iz osjećaja krivice i nedostatka vremena idu linijom manjeg otpora, udovoljavajući svim zahtjevima djece. Ipak, Panjeta ističe da svako dijete, bez obzira na probleme s kojima se nosi, zapravo priželjkuje strukturu, disciplinu i autoritet. S druge strane, uloge su se pobrkale, te se roditeljima dalo previše za pravo da bez opravdanja ulaze u škole, prijete i traže krivca u sistemu, umjesto u vlastitom odgoju.
“To je zamka gdje roditelj ne zna, ali najčešće se ide linijom da je neko drugi kriv. Da je zakazao sistem, da škola ništa nije uradila. […] Škola se zapravo susreće s problemom da se na ta predavanja od roditelja niko ne pojavi. Od pozvanih 20 ili 25 dođe vam 5 ili 6 roditelja i to obično onih čije dijete nema zapravo ponašajne probleme.”
Kada je u pitanju rad KJU Odgojni centar, Služba za preventivni rad fokusirana je na primarnu prevenciju kroz edukacije u školama, te sekundarnu prevenciju kroz individualne tretmane sa djecom. Glavni cilj tih tretmana je razvoj emocionalne inteligencije, učenje nenasilnoj komunikaciji i empatiji, koja današnjim generacijama ozbiljno nedostaje zbog prekomjerne izloženosti neadekvatnim internetskim sadržajima.
“Naša djeca danas skoro da uopće ne znaju šta je empatija, ne primjenjuju je. Zašto? Zato što su izloženi tim internetskim sadržajima. Djeca usvajaju obrasce ponašanja. Vi kako god da se ponašate, dijete to usvaja i primjenjuje i njemu to postaje normalno.”
Panjeta upozorava da se društvo uglavnom bavi posljedicama umjesto uzrocima, te da bi preventivne programe trebalo provoditi još od vrtića, a ne samo u rizičnim odjeljenjima kada se problem već dogodi. Posebno je naglasila važnost ispravnog pristupa djeci koja vrše nasilje, kojima je također potrebna stručna pomoć i pažnja.
“Ovi koji vrše nasilje, kod njih je najbitnije na vrijeme reagovati. Odmah ukazati da je ponašanje neprihvatljivo. Da se ne može tolerisati, da to nije u redu. Međutim, ne treba odbaciti dijete kao osobu. Nego osuditi postupak koji je uradilo. I pronaći uzroke. Razgovarati s djetetom šta je to što ga tjera.”
Za uspješno rješavanje problema, neophodna je aktivna saradnja roditelja koji moraju biti dosljedni u svojim odlukama i dogovorima s djecom. Prebacivanje odgovornosti isključivo na institucije ne donosi trajne rezultate ukoliko izostane podrška i rad unutar samog doma.
“Moramo biti svjesni činjenice da ne može nikakva ustanova niti stručna pomoć ili podrška doći u našu kuću i rješavati naše probleme. Dakle, ne smijemo zamijeniti teze. Šta je čija uloga i šta ko mora? Dakle, ne može niko vama riješiti problem u kući ako vi sami ga ne rješavate i ne učestvujete u samom problemu.”, zaključila je Panjeta.
Gostovanje pogledajte na linku ispod:
