Džihić: Pad Vučićevog režima je istorijska šansa za Srbiju, ali i za buđenje umrtvljene Bosne i Hercegovine

Pad četrnaestogodišnjeg režima Aleksandra Vučića u Srbiji i pobjeda heterogene Studentske liste predstavljaju historijski trenutak za Zapadni Balkan, ali pretvaranje zemlje u liberalnu demokratiju biće dug i mukotrpan maraton sa preprekama.

To je u gostovanju na TVSA istakao politikolog Vedran Džihić, analizirajući političke lomove u susjedstvu i njihove direktne refleksije na Bosnu i Hercegovinu i ostatak regije. Džihić upozorava da se nova vlast suočava sa duboko ukorijenjenim autoritarizmom, ali i sa razgranatim aparatom Srpske napredne stranke (SNS) koji je prožeo sve pore društva. Ipak, procesi koji su uslijedili odmah nakon izbora daju prostora za optimizam.

SNS nije bio stranka, već interesna zajednica koja se već osipa

Komentarišući snagu starog aparata koji i dalje formalno drži ključne poluge u policiji, pravosuđu i lokalnim zajednicama, Džihić objašnjava da je njihova moć bila zasnovana isključivo na kontroli resursa.

“Taj aparat SNS-a nikada nije bio klasična politička stranka, već koruptivna, klijentelistička interesna zajednica. Ona je funkcionisala savršeno dok je kontrolisala javna dobra i dijelila materijalne privilegije. Čim su izgubili vlast, ta kula od karata počela je ubrzano da se osipa od temelja. Svjedočimo da mnogi kadrovi iz pragmatičnih razloga već okreću novi list, pa tako odjednom i glavna tužiteljka otvara predmete koji su godinama stajali u ladicama.”

Ipak, ključ dugoročnog uspjeha nove vlasti leži u brzini reformi bezbjednosnih i policijskih struktura. Džihić naglašava da se ne smije ponoviti greška iz perioda nakon pada Miloševića.

“Greška koju je Zoran Đinđić napravio kada je preuzeo vlast – kada je bio preblag i premalo odlučan u demontaži duboke države – ne smije se ponoviti. Bezbjednosne strukture poput BIA-e, srpske policije i specijalnih jedinica moraju hitno biti reformisane i postavljene na transparentne osnove pravne države.”

Kraj toksičnog faktora i slabljenje osovine Vučić–Dodik

Promjene u Beogradu, prema Džihićevom mišljenju, donijeće potpuno novu dinamiku na Zapadni Balkan, jer je dosadašnja politika Srbije djelovala kao konstantan remetilački i toksičan faktor prema BiH, Crnoj Gori i Kosovu.

• Slabljenje podrške Miloradu Dodiku: Gubitkom Vučićeve direktne podrške iz Beograda, klijentelističke veze gube na snazi, što će direktno oslabiti političku poziciju i uticaj Milorada Dodika u BiH.
• Lakši put Crne Gore ka EU: Sa novom garniturom vlasti u Srbiji koja nije opterećena regionalnim hegemonističkim pretenzijama, evropski put Crne Gore biće značajno olakšan.

Lekcija za BiH: Može li se probuditi ‘umrtvljeno političko tijelo’?

Džihić se osvrnuo i na situaciju u Bosni i Hercegovini, povlačeći paralelu između talasa optimizma u Srbiji i istorijski niske izlaznosti na bh. izborima. Razlog za apatiju domaćih birača vidi u “postdejtonskom simuliranju politike od strane jednih te istih elita koje zamaraju javnost”.

“Ne postoji čarobni štapić koji stvari mijenja preko noći, ali pobjeda studenata u Srbiji je najbolji dokaz i motivacija građanima BiH da su promjene itekako moguće i da nisu puka utopija. Rješenje je u buđenju pasiviziranih, umrtvljenih građana. Moramo se okrenuti mlađim generacijama koje su kroz ekološke inicijative i borbu protiv korupcije već pokazale da imaju potencijal da prodrmaju umrtvljeno političko tijelo Bosne i Hercegovine.”

Za kraj, politikolog je poslao jasnu poruku Evropskoj uniji, naglasivši da Brisel mora napraviti suštinski zaokret u svojoj vanjskoj politici, s obzirom na to da je tokom proteklih 14 godina Evropska unija bila izuzetno popustljiva prema Vučićevom režimu na uštrb demokratskih standarda.