Gost Ljetne Špice bio je Aleksandar Reljić. Njegov prvi film prikazan je 2015. godine na Sarajevo Film Festivalu.
“Taj film ima itekako veze sa filmom Doktorica. Zato što je zapravo Doktorica danas jedan premontirani film iz 2015. koji se zvao Heroji bitke za ranjenike. Heroji bitke za ranjenike se zapravo bavio Goraždem i opsadom Goražda i tim prvim mjesecima rata kada su u Domu zdravlja u Goraždu, tada samo Domu zdravlja, mislili da će ipak nešto ljudsko proraditi i da će taj nekako profesionalni, doktorski, etički momenat uspeti da pređe neke granice i tako dalje. Oni zapravo su mislili da će spašavati ranjenike tako što će proći kolima sanitetskim kroz ovaj obruč do prvih bolnica, do Užica, do Pljevalja, do Višegrada na kraju krajeva, i da će taj Crveni krst ili Crveni križ moći i imati prosto slobodu dovoljno da spasava ljude, da spasava tada ranjenike. U pratnji tog tih sanitetskih kola je išla i doktorica Dušica Vujasić, išao je i Pero Dacić, išli su još razni momci iz Goražda i medicinski radnici, i ja sam se tada bavio tom pričom, gdje je u tih prvih mjesec dana rata nekih 35 ranjenika prebačeno do tih prvih bolničkih centara koji su uglavnom svi bili zapravo na neprijateljskoj teritoriji u tom nekom kontekstu, i od 35 ranjenika svega trojica su preživjela”, rekao je Reljić.
“Ta 2015. i moje prvo gostovanje na Sarajevo Film Festivalu itekako ima veze sa ovim današnjim. U to vrijeme sam, zapravo, napravio jedan opravi televizijski, malo suhoparniji, informativniji dokumentarni film i zaista sam godinama nekako htio da mu se vratim i da ga premontiram i da posebnu pažnju posvetim upravo doktorici. I onda su mi Goraždani sada, ovog proljeća, dali definitivno vjetar u leđa pošto su u Goraždu jednu svoju ulicu, ne jednu nego bukvalno u centru grada, prozvali imenom doktorice Dušanke Vujasić. Ja sam rekao da je apsolutno pravo vrijeme da se ponovo vratim tom projektu i da napravim posebnu neku priču vezanu samo za nju. Tako da ima to veze. Što se tiče mojih dolazaka na Sarajevo Film Festival i uopšte u Sarajevo, ja se ovdje više ne osjećam nekako ni kao gost. Obožavam ovaj grad, zaista, imam jako puno prijatelja, toliko da se iznerviram što ne mogu ni da se svima javim i da se sa svima vidim kada dođem. I kako bih rekao, naravno da se svi događaji i festivali i tako velike neki, kako bih rekao, projekti uvek mijenjaju iz godine u godinu, ali kažem, meni je ovdje uvijek prijatno i i uvijek nekako ovaj ekipa koja je oko ovog programa Dealing with the Past ima puno sluha za neke moje radove i ja sam stalni gost zapravo tog programa Suočavanje sa prošlošću”, rekao je Reljić.
