Nakon uspješne promocije knjige ” Kamen ostaje” u Sarajevu, autor nije krio emocije, ističući da mu je predstavljanje ovog djela u gradu u kojem je živio deset godina predstavljalo posebno iskustvo.
Kako je kazao, upravo je u Sarajevu započela njegova ljubav prema bosanskohercegovačkoj književnosti.
“Prve knjige koje sam kupio kada sam došao u Sarajevo bile su upravo iz Buybooka. Kasnije sam pročitao mnogo njihovih izdanja i često dolazio na promocije kao posjetilac. Zato je za mene bilo posebno značajno da kao stranac napišem knjigu o Bosni i Hercegovini i predstavim je upravo ovdje, u gradu koji smatram svojim”, rekao je.
Dodao je da ga je posebno obradovao veliki broj posjetilaca na promociji.
“Ljudi su došli u zaista velikom broju i pokazali veliko interesovanje. Bilo je to jedno veoma lijepo veče koje ću dugo pamtiti.”
Govoreći o knjizi, koja donosi 16 priča o Bosni i Hercegovini i njenim ljudima, autor je istakao da su mu najzahtjevnije bile priče koje se dotiču ratnog perioda.
“To nije knjiga o ratu, ali kada pratite životne priče Bosanaca i Hercegovaca, rat je gotovo uvijek dio njihove biografije. Kako lično nisam doživio nijedan rat, to mi je bio najdelikatniji dio pisanja. Nastojao sam da budem objektivan, da izbjegnem patetiku i da što vjernije prenesem iskustva ljudi kroz empatiju i senzibilitet.”
Dodao je da je među španskim čitaocima posebno odjeknula priča o srebreničkoj majci.
“To je vrlo dirljiva priča. Dugo se poznajemo i družimo, a upravo je njena životna priča privukla najviše pažnje čitalaca u Španiji.”
Govoreći o simbolici naslova knjige, autor je ispričao da inspiraciju duguje djelu Ivana Lovrenovića, koje je kupio po dolasku u Sarajevo.
U toj knjizi pronašao je zapis francuskog putopisca Alberta Vutijea, koji je nakon brojnih putovanja širom svijeta zapisao da mu je Bosna ostala posebno mjesto u sjećanju. Prisjećajući se jednog izvora u bosanskim planinama, zabilježio je natpis: “Voda teče i kamen ostaje.”
“Meni je ta rečenica bila izuzetno poetična, ali i simbolična. Bosna je za mene nešto što traje uprkos svemu. Kamen se troši, izgleda kao da će se slomiti, ali ipak ostaje.”
Autor je dodao da je tek kasnije shvatio kako ova metafora podsjeća i na poznatu simboliku iz Andrićevog romana Na Drini ćuprija, u kojem voda teče, a most ostaje kao trajni svjedok vremena.
Više u videu:
