Povodom 16. juna, dana kada je iz Planine kuće u Svrakama u nepoznatom pravcu odvedena grupa od 28 mještana, u Vogošći se i ove godine tradicionalno obilježava godišnji skup porodica nestalih.
Skup pod nazivom „5 do 12“ održava se pored spomen-obilježja šehidima i poginulim borcima Semizovca, Svraka i Gora, s ciljem da se javnosti i vlastima ponovo uputi dramatičan apel za ubrzanje procesa traženja nestalih.
Gostujući u emisiji „Sarajevsko jutro“, Eset Muračević iz Udruženja porodica nestalih općine Vogošća iznio je potresne podatke o stradanju na ovom području. Kroz agresorske logore u Vogošći prinudno je prošlo oko 800 zatočenika, uglavnom Bošnjaka, od kojih polovina danas nije među živima. I dok su do sada ekshumirani posmrtni ostaci 297 građana, sudbina još 58 Vogošćana i dalje je potpuno nepoznata.
Porodice prepuštene same sebi
Muračević ističe da je pitanje pronalaska žrtava gotovo u potpunosti spalo na teret samih porodica i lokalne zajednice. Iako Općina Vogošća pruža maksimalnu podršku, redovno razmatra izvještaje pa čak i nudi novčane nagrade za informacije, više instance vlasti pokazuju neshvatljivu pasivnost.
„Kanton, entiteti, distrikt Brčko, pa i sama država BiH – za njih kao da nestali ne postoje. Kao da ne postoji 30 hiljada nestalih u BiH i kao da ih ne boli sudbina 7.500 onih za kojima se još traga. Ni na jednom od tih parlamenata ne raspravlja se o ovoj temi“, upozorava Muračević.
Udruženje je još 2013. godine dobilo presudu protiv države Bosne i Hercegovine pred Međunarodnim komitetom za ljudska prava u Strazburu, kojom je naloženo poduzimanje svih mjera u traženju nestalih i socijalno zbrinjavanje porodica. Ipak, i nakon 13 godina, ta presuda stoji u ladicama, neprovedena, poput mnogih drugih.
Zid šutnje onih koji znaju istinu
Posebno bolna činjenica za porodice jeste to što postoje pojedinci koji imaju tačne informacije o lokacijama masovnih i pojedinačnih grobnica, ali o tome svjesno šute. Državni aparati, s druge strane, nemaju instrumente ili volju da te ljude prisile na govorenje istine, zbog čega proces pronalaska tapka u mjestu još od formiranja Komisije za traženje nestalih na državnom nivou.
Iz Udruženja poručuju da neće odustati od borbe za istinu i dostojanstven pokop svojih najmilijih, ali naglašavaju da bez sistemskog angažmana države i buđenja kolektivne savjesti, agonija porodica koje već decenijama žive u neizvjesnosti nikada neće prestati.
