Marinković-Lepić: Kapija i danas boli, to nisu bili vojnici, nego naša djeca
Danas se navršava 31 godina od jednog od najtežih zločina nad civilima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu – masakra na tuzlanskoj Kapiji. Granata ispaljena sa Ozrena 25. maja 1995. godine usmrtila je 71 mladu osobu, dok je više od 150 ranjeno. O kulturi sjećanja, važnosti istine i porukama koje Tuzla i danas šalje, u Sarajevskom jutru razgovarali smo sa Mirjanom Marinković-Lepić, zastupnicom u Parlamentu Federacije.
-Kultura sjećanja je zaista jako važna. Važna je ne zbog toga da bismo se okretali prošlosti i mržnji, nego da bismo upravo čuvali istinu prema ljudima koji više nisu sa nama. Upravo mladi moraju znati šta se desilo na Kapiji, da, ne zato da bi nosili terete osvete, nego da bi razumjeli koliko je mir krhak i kako je i koliko ljudski život svet. Naravno, ako zaboravimo lica i imena tih mladih ljudi koji su poginuli, onda, dakle, puštamo da žrtve polako padaju u zaborav, a, dakle, to ne smijemo dozvoliti i sjećanja, odavanje počasti i pijeteta žrtvama je naša moralna obaveza prema ovoj djeci – istakla je Marinković-Lepić.
Kapija i danas boli, zaista, jako teško. Evo, nekako i meni je jutros teško da govorim o tome. Naravno, kad čovjek pogleda fotografije tih nasmijanih mladića i djevojaka – koji su te večeri željeli samo živjeti, možda malo uživati u toku tog ratnog vihora, željeli su voljeti, sanjati – shvati svu surovost ovog rata. To nisu bili vojnici. Dakle, to su bila djeca našeg grada i zbog toga ovaj datum nosi jednu veliku tugu i jedno veliko breme, ali i duboku opomenu koliko mržnja može biti slijepa i neljudska. Naime, svaki put postavljamo sebi pitanje i nakon 31. godine kako je moguće da je nečiji život, i to ovako mlad život bude prekinut samo zato što se našao na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. Dakle, Kapija nas uči da niti jedna ideologija i niti jedna politika ne vrijede ničijeg i nijednog ljudskog, a pogotovo ne mladog života – poručila je Mirjana Marinković-Lepić.
