Gošća emisije “Špica” bila je Zilhad Mastalić Košuta iz Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, koja godinama radi na dokumentovanju ratnih zločina nad civilima. Razgovor je bio posvećen jednoj od najtežih tema iz perioda opsade Sarajeva – stradanju djece, ali i pitanju odgovornosti za ove zločine.
Kako je istaknuto tokom razgovora, istraživanje se oslanja na opsežnu i raznovrsnu dokumentaciju. Među ključnim izvorima su materijali Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju, uključujući presude protiv Stanislava Galića, Dragomira Miloševića, Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Osim toga, Institut je koristio i vlastita istraživanja, uključujući studiju „Zločin nad djecom Sarajeva u opsadi“, koja je rađena po strogoj metodologiji – za svaku žrtvu prikupljana je kompletna dokumentacija, od potvrda o smrti do medicinskih nalaza i fotografija.
Govoreći o oblicima nasilja, Mastalić Košuta je naglasila da je najveći broj djece stradao usljed granatiranja i snajperskog djelovanja. Ipak, upozorila je da se često zanemaruje i psihološki aspekt rata – konstantan strah, život bez osnovnih uslova poput vode, hrane i struje, ostavio je duboke posljedice na djecu i cjelokupno stanovništvo.
Prema istraživanjima, djeca su najčešće stradavala tokom igre, ali i na putu u školu ili čak u podrumima, koji su trebali biti skloništa. „Nigdje nije bilo sigurnog mjesta“, poručila je, dodajući da je najveći broj ubistava zabilježen 1992. godine, posebno u augustu.
Poseban segment istraživanja odnosi se na snajpersko djelovanje. Kako je istaknuto, u Sarajevu je od snajperske vatre ubijeno najmanje 700 civila, među kojima 75 djece. „Djeca su ubijana s namjerom, jer snajperista jasno vidi svoju metu“, naglasila je Mastalić Košuta, ističući da su najčešće gađani vitalni dijelovi tijela.
Iako su pred Haškim tribunalom pojedini optuženi negirali postojanje snajperskog djelovanja, brojni dokumenti, uključujući korespondenciju o dopremi oružja, pokazali su suprotno.
Govoreći o procesuiranju zločina, podsjetila je da su pred međunarodnim sudovima ključni akteri osuđeni po principu komandne odgovornosti, uključujući vojne i političke lidere tadašnje Republike Srpske. Ipak, pitanje odgovornosti na domaćim sudovima i dalje ostaje otvoreno, uz očekivanja da će se procesi ubrzati u narednom periodu.
Razgovor je još jednom ukazao na značaj dokumentovanja i čuvanja istine o stradanju najranjivijih, ali i na potrebu da pravda bude zadovoljena.
Više u videu:
