Predstavnici žrtava i preživjelih: Kazna mora biti izvršena, nema prijevremenog završetka

Predstavnici žrtava i preživjelih najoštrije se protive zahtjevu odbrane za prijevremeno ili
privremeno puštanje na slobodu.

Pismo je upućeno predsjednici Mehanizma Gracieli Gatti Santani, a potpisali su ga Udruženje žrtava i svjedoka genocida, Pokret Majke enklave Srebrenica i Žepa, Udruženje Žena Podrinja, Udruženje Majke Srebrenice i Udruženje Žene Srebrenice.
“Ovaj zahtjev nije ništa novo. Još od trenutka dovođenja Ratka Mladića pred međunarodni sud,
odbrana sistematski pokušava ishoditi njegovo puštanje koristeći iste ili slične argumente.
Sudska vijeća i predsjednici suda takve su pokušaje već više puta razmatrali — i odbacili.
Jučerašnji zahtjev temelji se na navodnim humanitarnim razlozima. Međutim, sama činjenica da
odbrana nudi alternativu — bilo privremeno, bilo prijevremeno puštanje — jasno pokazuje da se
ne radi o jedinoj nužnoj mjeri, već o pravnoj taktici. Time se dovodi u pitanje i tvrdnja o
neposrednoj životnoj ugroženosti.
Posebno je problematična tvrdnja da bi liječenje u Srbiji bilo prikladnije od onoga koje se
osigurava u okviru Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove. Riječ je o instituciji
koja ima jasnu obavezu osigurati adekvatnu medicinsku skrb svim pritvorenicima — uz
međunarodni nadzor i visoke standarde. Tvrdnja da takav sistem ne može pružiti odgovarajuću
zdravstvenu zaštitu zahtijeva čvrste i nedvosmislene dokaze, koji u ovom slučaju nisu uvjerljivo
predočeni.
Žrtve podsjećaju da je Ratko Mladić pravosnažno osuđen za genocid, zločine protiv čovječnosti i
najteže ratne zločine počinjene u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Kazna doživotnog zatvora
nije simbolična — ona predstavlja minimum pravde za hiljade ubijenih i njihove porodice.
Za preživjele, ovakvi zahtjevi znače ponovno otvaranje rana i pokušaj relativizacije odgovornosti.
Dok se govori o „dostojanstvu“ osuđenog, ne smije se zaboraviti dostojanstvo žrtava — koje traje
cijeli život.
Izvršenje kazne predstavlja minimum pravde. Prijevremeno ili privremeno puštanje na slobodu: – potkopalo bi konačnost presuda, – ponovno traumatiziralo žrtve i preživjele, – narušilo povjerenje u međunarodnu pravdu
Mnoge žrtve i dalje žive s trajnim fizičkim i psihološkim posljedicama. Za razliku od osuđene
osobe, njima nije ponuđena nikakva „olakšica“.
Dok se odbrana poziva na dostojanstvo na kraju života, žrtve ističu da dostojanstvo uključuje i
odgovornost. Izrečena kazna upravo je izraz tog dostojanstva prema žrtvama i ne smije se
umanjivati osim u doista izuzetnim okolnostima, a one u ovom slučaju ne postoje.
Puštanje na slobodu u ovom trenutku poslalo bi opasnu poruku — da čak i oni osuđeni za genocid
mogu izbjeći punu odgovornost pozivanjem na starost ili bolest.
Zato žrtve jasno poručuju:
Pravda mora ostati dosljedna. Kazna mora biti izvršena.
Nema prijevremenog završetka za zločine koji nemaju rok trajanja”, navedeno je u pismu.