„Malo je onih koji su sebi do kraja rasvijetlili činjenicu da je izgovorena riječ zvučna slika misli… Rusmir je osjećao odgovornost za taj Božiji dar“, piše u dirljivom osvrtu Izedin Šikalo.
Jutros je bosanskohercegovačku javnost zatekla tužna vijest o preseljenju na Ahiret akademika Rusmira Mahmutćehajića, redovnog člana Evropske akademije znanosti i umjetnosti, mislioca čije djelo stoji kao nezaobilazan stub bosanskog duhovnog i kulturnog bića.
Povodom njegovog odlaska, dirljivim tekstom oglasio se njegov prijatelj i saradnik Izedin Šikalo, čije riječi prenosimo kao svjedočanstvo o veličini čovjeka koji Bosnu nije tumačio samo kao geografski prostor, već kao sveti historijski zavjet, slojevit i neiscrpan poput same njene sudbine.
Prisjećajući se njihovog prvog kontakta, Šikalo opisuje anegdotu koja na najbolji način ilustruje društveni značaj akademika Mahmutćehajića.
-Kada me, nekada davno, na telefon pozvao akademik Rusmir Mahmutćehajić i krenuo da se predstavi, budući da sam prepoznao njegov karakterističan glas, prekinuo sam ga i rekao da se nema potrebe predstavljati jer ja znam sva slova, i ćirilična i latinična i harfom bosanična. Nakon kratke stanke tražio je da pojasnim rečeno, pa sam kazao da bi svako u našoj zmelji, pod uvjetom da zna sva slova, morao znati i to ko je Rusmir Mahmutćehajić. Tada sam mislio, a sada znam, da je malo ljudi u našem javnom prostoru koji imaju tako istančan osjećaj za svaku izgovorenu ili napisanu riječ – naprosto, malo je onih koji su sebi do kraja rasvijetlili činjenicu da je izgovorena riječ zvučna slika misli, a pisana tek preslika misli grafemima; i to da je jezik prirodni istrument misli, a da je artikulirani govor samo čovjekovo svojstvo – malo je onih koji osjećaju odgovornost za ovaj samo čovjeku ponuđeni Božiji dar – poručio je Izedin Šikalo.
-Ako bi, geometrijskim jezikom kazano, kvadrat sudio o kocki, njegov sud, zbog nemogućnosti obuhvatanja treće dimenzije, nikada ne bi mogao biti cjelovit, mada je i sam toga tijela dio – kvadratov sud je zato više plod intuicije i dojma negoli realnoga sagledavanja. Puno prije nego što je Leibniz skovao sintagmu philosophia perennis – metafizika koja prepoznaje božansku stvarnost u temelju svijeta stvari, života i umova; psihologija koja u duši pronalazi nešto slično ili čak istovjetno božanskoj stvarnosti; etika koja čovjekov konačni cilj vidi u spoznaji imanentnog i transcendentnog Temelja svega bitka, iskonsko je i univerzalno – Bosna je živjela i stoljećima razvijala upravo ovu religisku tradiciju, tu Drevnu mudrost ili Religiju Mudrosti, u kojoj nije bilo mjesta za nacionalističkog boga koji se rugao, i još uvijek se ruga, istinskoj vjeri i teologiji i koji je negacija svega božanskog u čovjeku, a priča o tome kako se ljudi mogu ubijati u ime boga nacije najdirektnije je poništenje teologije – dodaje Šikalo.
-Na tom tragu u jednom svom kratkom eseju “Razumijevajući stradanje” Profesor govori da: “Razumijevanje vidljivih odraza duhovnih promjena unutar muslimanske zajednice u Bosni pretpostavlja, uz ostalo, uvid u složene uzajamnosti između triju transnacionalizama (islam, katoličanstvo i pravoslavlje) i triju nacionalizama (bošnjaštvo, hrvatstvo i srpstvo)… Bosna je, gledano iznutra, kroz svu svoju povijest bila povezana u cjelini nitima paukove mreže čiji su radijusi izranjali iz jednog te istog svetog središta. Iako su muslimani, katolici i pravoslavci živjeli, gledajući iz vana, odvojeno, osjećanje odgovornosti pred svetim održalo ih je u jedinstvu različitosti”, pa će upravo na tragu navedenog, Seyyed Hossein Nasr – koga svrstavaju među deset najjačih živih filozofa današnjice – kazati da Profesorovi tekstovi “u najotmjenijem jeziku zrcale zbilju one zemlje gdje su tokom stoljeća stajale, jedne uz druge, džamije, crkve i sinagoge, svaka na svoj način svjedočeći prisutnost Jednog. Na kraju, ponovo geometrijskim jezikom kazano ovaj kvadratov napis jeste iskreni govor srca pa makar bio lišen realnoga sagledavanja, istakao je u svom tekstu Izedin Šikalo.
Podsjetimo, akademik Rusmir Mahmutćehajić, prvi potpredsjednik Vlade Republike Bosne i Hercegovine, preminuo je sinoć u Sarajevu u 78. godini.
