Emir Dizdarević iz Državne regulatorne agencije za radijsku i nuklearnu sigurnost bio je gost Špice.
Imamo priliku da vidimo i odluku Hrvatskog sabora koju su donijeli. Vjerovatno veliki dio javnosti to nije iznenadilo, a ono za šta su se odlučili jeste da ovaj centar bude smješten na granici sa Bosnom i Hercegovinom. Kakve opasnosti ovakav potez zapravo nosi?
“Vidite ako pogledamo jednu genezu, tamo krajem devedesetih godina, kada se tražila lokacija, već su u Saboru 1999. godine Republike Hrvatske donijeli strategiju koja je odredila Trgovsku goru kao, lokaciju za izgradnju nuklearnog objekta, tj. u tom momentu je bilo za zbrinjavanje radioaktivnog otpada objekat. A proteklih skoro dvadeset pet, trideset godina, u pojedinim momentima je se više radilo na tome i u pojedinim manje, ali 2014. godine ponovno su intenzivirale aktivnosti i donesene poslije strategije radioaktivnog otpada, i krenuli su sa izradom strateške studije uticaja na okolinu koje je vodio Državni zavod za radijacijsku nuklearnu sigurnost” , kaže Dizdarević i dodaje:
“Bosna i Hercegovina se aktivno uključila bila, i 1999. godine entitetska ministarstva nadležna za rudarstvo, građevinu i životnu sredinu su uputili dopis i jedno mišljenje naših profesora koje su potpisali profesori sa Rudarsko geološko građevinskog fakulteta iz Tuzle gdje je rekla da nije adekvatna ta lokacija, da se dalje ide s njom. 2014., 2015. također aktivno smo se uključili u stratešku studiju, napravili jedno stručno mišljenje i poslali dosta primjedbi u ostavljenom zakonskom roku po ESPO konvenciji pri provođenju Strateške studije uticaja na okolinu, ali i te naše primjedbe uglavnom nisu bile uvažene i ocijenjene su kao neosnovane. Iza toga se ide dalje, i 2020. godine Fond za razgradnju nuklearne elektrane Krško intenzivira radove na lokaciji, odnosno na zahvatu terena, izlazi na čertjezovac na Trgovskoj gori, dobija bivšu vojarnu od Hrvatske vojske na korištenje, a preko ministarstva nadležnog i polazi javne nabavke, a preko svog fonda koji se finansira iz Hrvatskih elektroprivreda, odnosno iz svakog megavat sata proizvedene električne energije nuklearne elektrane Krško”.
Prateći ovaj cijeli događaj čini se da sve one stvari koje je Bosna i Hercegovina uradila i sve primjedbe koje je iznijela ka Hrvatskoj, da se ništa nije uvažilo. Možemo reći da nisu marili za sve ono što su radili stručni ljudi iz naše zemlje, nego su nastavili da rade po svome?
“Pa uglavnom tako je, iako kada posmatramo ustvari nekih pet faza je za izgradnju jednog ovakvog objekta, koji je poznat kao nuklearni objekat. U ovom slučaju oni ga nazivaju skladište radioaktivnog otpada. Dugo, dugogodišnje do pedeset godina, u kojoj će se smjestiti, znači, radioaktivni otpad niske i srednje radioaktivnosti iz nuklearne elektrane Krško, hrvatski dio i njihov institucionalni otpad. Druga faza je takozvana određivanja lokacije,”rekao je Dizdarević.
Kompletan razgovor pogledajte na našem YouTube kanalu
