– Drevna japanska borilačka vještina ninjutsu čuvana vijekovima kao tajna umijeća ninji (nindži) kombinuje borbu, špijunažu i taktičke vještine da bi stvorila jedinstveni put samootkrivanja i razvoja. Danas ninjutsu nije samo borilačka vještina nego prvenstveno sredstvo za rad na sebi, doprinosi jačanju samopouzdanja.
Ninjutsu kakav primjenjuju u Klubu Ninpoera Sarajevo spoj je devet škola drevnih japanskih borilačkih vještina od toga je šest samurajskih škola, a tri su ninja škole. Obuhvata filozofski aspekt i samurajske vještine borbe oružjem (mač, štapovi, nož, lanci, konopci skrivena i improvizovana oružja) i goloruku borbu iz koje je nastala većina današnjih borilačkih vještina (judo, jiu jitsu, aikido brazilski jiu jitsu). Članovi tog kluba većinom su žene. Na ninjutsu dođu iz hobija, potom im to ‘uđe pod kožu’, a nakon godina treninga polaznici u sebi otkriju snagu i jačaju samopouzdanje.
Majstor ninjutsua Navid Bulbulija u razgovoru za Fenu ističe da većina, borilačke vještine nikad i ne primijeni za odbranu od fizičkog napadača, ali se svakodnevno suočavamo sa izazovima modernog života ponajviše stresom.
– Ako oklijevaš, gubiš. Ako si smiren i odlučan preživiš i pobijediš. Kad to naučimo u sali, gdje nas trening partner redovno napada drvenim mačem, to možemo primijeniti i u životu. Prava sloboda počinje kad prestaneš bježati. Ovo je samo ilustracija, ali ima bezbroj takvih primjera. Ljudi na ninjutsu dođu jer im treba hobi, nakon godina treninga otkriju u sebi snagu i samopouzdanje za koje nisu imali pojma da posjeduju – istaknuo je.
Bulbulija priča da ninjuitsa polaznike uči i tome da se kreću prirodno, baš kako je to i namijenjeno da se ljudska bića kreću. Bez napora, bez suvišnih pokreta, elegantno i ekonomično.
– Koliko je to bilo korisno u srednjem vijeku na bojnom polju, toliko je i danas u kuhinji, u shoping centru i u obavljanju bilo koje vrste posla. Možete naučiti svjesnost i prisutnost, kako prevazići stres, deeskalirati konflikte, vidjeti više i osjećati bolje. Naravno da neće svi polaznici sve to naučiti. To su potencijali te vještine. Dobit će smjernice, ali ostalo zavisi od rada, volje i strpljenja. Zapravo riječ nin i znači strpljenje – naglasio je.
Na pitanje šta polaznike privlači savladavanju te vještine Bulbulija ističe da neki žele postati ninje iz radoznalost, rijetki dođu zato što vole japansku kulturu, a većinu privuku treninzi u prirodi.
– Treninge u prirodi imamo jednom sedmično, iako ne uvijek jer procijenim koliki je interes. Bez obzira što dođu radi toga, većina polaznika ipak teško izlazi iz zone komfora i udobnosti sale. Mada su naši treninzi u prirodi daleko od spartanskih, prirodni elementi su dovoljni da se nastavi dolaziti ali isključivo na treninge u sali. Lijepo izgleda na slikama, ali danas smo previše razmaženi da istrajemo u sredini gdje nije sve pod našom kontrolom – naglašava.
