Ove godine obilježava se 32. godišnjica od prokopavanja i puštanja u funkciju sarajevskog Tunela spasa koji je ratne 1993. godine izgrađen i predat na korištenje stanovnicima opkoljenog Sarajeva. Bio je jedina veza opkoljenog glavnog grada BiH s ostatkom svijeta sve do završetka opsade 1996. godine, a danas čuva uspomene građana Sarajeva, svojih graditelja, boraca i onih koji su dali život u odbrani grada.
– Godišnjica prokopavanja sarajevskog ratnog Tunela spasa (Tunel D-B) obilježava se svake godine 31. jula, prema zvaničnom kalendaru značajnih datuma u Kantonu Sarajevo, mada se ključni historijski trenutak dogodio u noći 30. jula 1993. godine, kada su se ispod piste sarajevskog aerodroma, u tunelskoj cijevi iskopanoj s dvije suprotne strane – sa Dobrinje i sa Butmira, susrela dva kopača i rukovala u znak spajanja – spajanja Sarajeva s ostatkom slobodne teritorije Bosne i Hercegovine – podsjetila je u izjavi Feni rukovodilac Odsjeka za organizaciju manifestacija Memorijalnog centra Sarajevo Belma Ćuzović.
Ove godine, kako je istakla, navršava se tačno 32 godine od tog sudbonosnog trenutka, koji je za građane opkoljenog Sarajeva značio spas, a za historiju otpora simbol rezilijentnosti, domišljatosti, odlučnosti i borbe za život.
Tunel D–B (Dobrinja–Butmir), poznat i kao Tunel spasa, predstavlja jedan od najvažnijih simbola otpora i opstanka tokom 1.425 dana opsade Sarajeva.
Izgradnja tunela, podsjeća Ćuzović, započela je januara 1993. godine, a prokopan je uz nadljudske napore u ekstremnim uslovima. Oko 300 ljudi je u tri smjene dnevno, bez dana pauze, bez mehanizacije i pod stalnom prijetnjom neprijateljske vatre, iskopalo 800 metara dužine – 800 metara života.
