Broj transplatacija u našoj zemlji znatno se povećao, međutim moglo bi i puno bolje. Nedovoljan broj i dostupnost donora je ono što nas spriječava u boljoj realizaciji ali i razvijanju transplatacionog programa. Kako bi se to promijenilo potrebno je podići svijest ljudi o važnosti darivanja organa.
Transplantacija organa spasila je život Tomislavu Žuljeviću. Transplatiran mu je bubreg prije 13 god., a donor mu je bio sestrić. Međutim, iako tada nije imao problema oko donorstva transplantaciju je morao uraditi u Hrvatskoj, jer u BiH to nije dozvoljavao Zakon. Osnovao je Udruženje te odmah započeo rad na izmjeni tog Zakona.
“Mi zapravo imamo sve u BiH za transplataciju konkretno u Federaciji, Zakon smo izmjenili 2017 i najsličniji je Zakonu Hrvatske koja je jedan od lidera kada je u pitanju transplatacija u svijetu. Imamo stručnjake, imamo liječnike. UKC Tuzla i Sarajevo rade to ove godine najviše potrebno je podići svijest kod ljudi o važnosti transplatacije organa“, kazao je Tomislav Žuljević.
Broj pacijenata koji čekaju transplantaciju kontinuirano raste, dok broj dostupnih organa ostaje nedostatan. Pomak je napravljen sa započetim pregovorima sa Eurotransplantom što bi omogućilo pravovremeno pronalaženje, bolju podudarnost, veću iskoristivost i dostupnost darivanih organa primateljima na listi čekanja.
“Ja sam neko ko sada prati ovaj proces i radujem se svakom koraku naprijed, svakoj odredjenoj transplataciji u BiH i onome što struka radi, radujem se svakom uspjehu udruženja i pacijenata i tražim od institucija i pravim pritisak da ovaj proces ide što je brže moguće”, kazao je Saša Magazinović.
Uprkos činjenici da naša zemlja ima stručne, multidisciplinarne timove za realizaciju složenih transplantacijskih zahvata, nažalost nemamo dovoljan broj donora. A kako bi se razvijao transplatacioni program u BiH potrebno je povećati broj kadaveričnih transplantacija, odnosno presađivanje organa sa preminule na živu osobu.
Opširnije u prilogu.
