Olovka piše srcem, naziv je izložbe maestralnog slikara Safeta Zeca, koja je u jutarnjim časovima otvorena briljantnim, erudicijskim komentarima historičarke umjetnosti, komparistice književnosti Zejnebe Hajdarević. U neposrednom razgovoru s Hajdarevićevom, Zec je kao glavni pokretač za svoje pojavljivanje i izložbu radova u materijalno i tehnički neadekvatnim uslovima istakao apel i poziv onima koji imaju moć u svakom smislu da u godinama koje dolaze potpomognu realizaciju ovog kulturološki važnog događaja za Stolac i cijelu Bosnu i Hercegovinu.
Nakon predstavljanja ovih virtuoznih crteža, predstavljeni su i radovi velikana bosanskohercegovačke i evropske arhitekture – Zlatka Ugljena, kojim se publika festivala povela na put Ka transcendentnom.
Festival je, između ostalog, poznat po tome što njeguje kulturu sjećanja, odnosno ne dozvoljava zaboravu da nagrize slike, riječi, uspomene, lica, prije svega velikih ljudi, a onda i autora koji su, osim kulture i prostora koji ista osvaja, svakoga od nas učinili na trenutak boljim nego što smo bili. Prisutni su se prisjetili Marka Vešovića, bh. i crnogorskog književnika, profesora, polemičara.
Promocijom Edicije Historije Bosne i Hercegovine u izdanju Instituta za historiju UNSA ukazano je na važnost poznavanja, proučavanja i objavljivanja obimne građe kada je riječ o bh. historiji.
Pisac i muzičar Ahmed Burić razgovarao je s Tihomirom Jančovskim, književnikom i autorom nekoliko pjesama ex-yu makedonske grupe Mizar.
Među stećcima, okupljenima se predstavio i glumac Emir Hadžihafizbegović koji je govorio o svojim sjećanjima na višedecenijske susrete i duge razgovore sa nedavnom preminulim akademikom Abdulahom Sidranom. Iznio je anegdote sa putovanja na premijere kultnog filma “Otac na službenom putu”, zatim o intenzivnom, plodonosnom stvaranju predstave ,,Sjećaš li Doli Bel” uz naglasak da taj komad svoje uporište ima u istoimenom romanu, a ne u scenariju filma, na čemu je Sidran bio izrazito ponosan. Podsjetio nas je i na gnušanje spram konformizma koje je Sidran cinično, ironično i autentično raskrinkavao. Za kraj, Hadžihafizbegović je pročitao pjesmu iz zbirke “Morija”, koju je i sam Sidran, na prošlogodišnjem Festivalu, na istom mjestu među kamenim spavačima izgovorio.
Na nekropoli stećaka Radimlja dodijeljena je posebna festivalska nagrada “Prije svitanja” za najbolje napisanu pjesmu na festivalu. Nagradi konkurs inspirisan je scenom iz istoimenog kultnog filma iz 1995. godine u kojoj pjesnik u Beču zaustavlja par i nudi im da napiše pjesmu pod uvjetom da mu daju samo jednu riječ. Riječ kojom su se učesnici i posjetioci festivala trebali inspirirati ove godine bila je – fuga. Nagradu je dobio posjetilac festivala iz Tuzle, Damir Bijesović, a prisutnima se, osim predsjednika Organizacionog odbora Dubravka Barbarića, obratio i pjesnik Asmir Kujović, ispred stručnog žirija koji je odabrao najbolju, ali i istakao pjesme koje su zavrijedile da se nađu u užem izboru.
