Emir Hadžihafizbegović oprostio se od Harisa Burine
Na svom Facebook profilu oprostio se Emir Hadžihafizbegović od kolege Harisa Burine koji je preminuo u 62. godini života.
“Drugi u donjem redu sa lijeve strane na ovoj slici, izmedju profesora mladena materica i Željka Ninčića je Haris Burina , do Ninčića je Emir Kusturica, do nesrećnika sa ” mokre gore” je potpisnik ovog posta , gore s lijeva na desno, Amina Gutić – Begović, Deana Divljan , Ajna Pečenko, Milijana Zirojević i Nebojša Surlan ovo je moja klasa , klasa Emira Kusturice , na Akademiji scenskih umjetnosti. Slika je nastala nakon naše diplomske predstave ” Buba u uhu” Zorza Fejdoa negdje, trebalo bi biti u decembru 1986 – te godine. Vraćam se na Harisa Burinu. Jutros nas je zatekla vijest ,da je Haris Burina napustio ovaj svijet. Zovem Batu i Nebojšu u Beograd, Deanu u Pariz, Aminu u Sarajevu, Ajna je u Kanadi , Milijana u Australiji. I s njima ću se danas čuti. Na telefonima smo , al šutimo i plačemo. Nema više ” Stoleta apasa” iz moje prve scenske duo vježbe u kojoj sam sa Harisom igrao Ljubu Vrapčeta a sve po romanu ” Kad su cvetale tikve” Dragoslava Mihajlovića. Ostavio nas je naš sjajni Haris. Čovjek i glumac. Ne znam da li sam se i sa kim više u životu svađao i mirio ko sa” Džigijem” , ( Harisov nadimak sa akademije) . Posvađa nas strast, pomiri nas ljubav . Živio je 200 / na sat. Hiperaktivan, na sceni, pred kamerom, u životu . Haris Burina je , čini mi se i u snu izgovarao pozorišne i filmske replike i presvlačio se iz pidžame u odjelo i obratno. Tekst bi bio mnogo duži , kad bi krenuo sa uspomenama , putovanjima, zajebancijama i svemu sto smo prošli moj Harise . Žalit će mnogi i sjećati se dragog Harisa Burine . Ali niko i nikad neće , ko ovih sedmero tvojih braće i sestara sa ove slike i sa naše klase. Tvoji , Deana, Milijana, Ajna, Amina Željko, Nebojša i Emir . Volimo te neizmjerno. Falit ćeš nam, kao čovjek i kao vrhunski umjetnik. Neka ti dragi Bog podari smiraj i mjesto gdje ćes se odmoriti i voziti na konjiću sa ringišpila , a ringišpil , konjić i sakriveni pogledi dva brata, nek ostane naša priča. Drugi ne bi razumjeli. Adio kumpanjo”, kaže Hadžihafizbegović.
