Onkološki pacijenti u našoj zemlji ne liječe se na isti način kao oboljeli u regiji i svijetu, tvrde ljekari. Trenutno, čak za njihovo liječenje nema ni adekvatnih lijekova čija lista nije revidirana već pet godina, a trebala bi biti svako tri mjeseca.
Postoji li sistemsko rješenje za onkološke pacijente i ko je odgovoran za nagomilane probleme, pitali smo naše sagovornike u večerašnjoj emisiji Polis.
Razgovarali smo sa doktoricom Aminom Jalovčić Suljević – onkologinjom sa KCUS-a, Enidom Glušac, predsjednicom Udruženja Renesansa i Belmom Kapo, zastupnicom u Skupštini KS.
-Dokle god imate listu čekanja za inovativne lijekove, pacijent koji je obolio od najteže bolesti, maligne bolesti, liječenje nije adekvatno. Vi propišete lijek koji po svim svjetskim smjernicama treba dobiti odmah, napišete zahtjev, pošaljete prema Federalnom fondu, a Federalni fond zbog nedostatka svojih sredstava i nedostatka sredstava za liječenje svih pacijenata, stavlja tog pacijenta na listu čekanja. Dakle, da čeka, dok neko ne završi s terapijom, da se oslobodi mjesto i onda je taj pacijent dobija. U zavisnosti koji je lijek u pitanju, nekad zna proći i više od godinu dana. U konačnici, pacijent kad dobije taj lijek, on njemu više ne treba jer neće imati efikasnost kao u ranijem stadiju – istakla je dr. Amina Jalovčić-Suljević sa Klinike za onkologiju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu.
Pitali smo da li je tačna informacija da nedostaje pet lijekova i da je na listi čekanja za terapiju 788 pacijenta.
-Ukupno na listama čekanja za sve intervencije koje se finansiraju iz Fonda solidarnosti je preko 2000 pacijenata. Tačan broj, znam da je negdje oko 1500 sigurno za različite vrste terapija i tu govorimo o inovativnim lijekovima. Druga stvar su citostatici koji su nama nedostajali. Trenutno dva nedostaju – poručila je dr. Jalovčić-Suljević.
Situacija nikad nije bila teža, dešava se da pacijenti dođu na Kliniku za onkologiju gdje jedino na šta se ne žale je ono u smislu njege ljekara i sestara, no teško je doći i saznati da za vas lijeka nema.
-Prije svega prema Federalnom Zakonu o pravima, potrebama i obavezama pacijenata, član 32, tog Zakona, kaže da se na listu čekanja može staviti pacijent samo onda ukoliko to ne ugrožava njegov život i zdravlje. Što znači da prema ovom federalnom Zakonu onkološki pacijent se ni u kom slučaju ne bi smio naći na listi čekanja jer svaki dan čekanja ugrožava njegovo zdravlje, a samim tim i dužinu liječenja, te mu ugrožava život. Sama dijagnoza karcinoma je po sebi jako teška. E sad zamislite kako se osjeća pacijent, kada i pored te tako teške dijagnoze, dođe na kliniku i nema ono što mu obećava da će možda preživjeti ako primi taj lijek. Sve njegove nade su uništene u tom trenutku kad mu se kaže da nema lijeka – poručila je Enida Glušac, predsjednica Udruženja Renesansa.
–Dva najbitnija problema su problemi s listama čekanja i problemi sa deficitom citostatika. Problem s listama čekanja traje dugi niz godina zbog duga svih prethodnih Vlada prema Fondu solidarnosti. Problem s deficitarnim citostaticima je problem koji nam se periodično javlja – dodala je Glušac.
O tome koliko je zakazala vlast i kako vidi sve ove probleme komentarisala je Belma Kapo, zastupnica u Skupštini KS.
-Ja sam jučer kao delegatkinja u Domu naroda Federacije podnijela inicijativu, čisto da bude jasno građanima, jer nažalost KS u ovom domenu nema nikakve ingerencije. KS čini sve što može i Ministarstvo zdravstva KS da olakša put kretanja onkoloških pacijenata i svih drugih kroz sistem, a vezano za lijekove nema takvu ingerenciju, a bilo bi dobro da ima, možda bi bilo sve puno bolje. Prije godinu dana sam, kada sam ušla u zastupničke klupe u Domu naroda, prvi put čula za probleme pacijenata i za liste čekanja. Tada sam počela da istražujem i postavljam pitanja, kako nije bilo odgovora iz Ministarstva zdravstva i na sjednicama se skoro nijednom nije pojavljivao ministar, sve više i više puta sam postavljala pitanja, ali nažalost nije bilo odgovora. Onda smo predložili, kada smo saznali da postoji Zakon o zdravstvenom osiguranju Federacije BiH, koji je definisao da Vlada Federacije treba svake godine uplatiti u Fond solidarnosti isti iznos koliko se prikupi iz obaveza zdravstvenog osiguranja iz kantona. Međutim to se desilo samo daleke 2002. godine kada se tek Fond solidarnosti formirao – istakla je Kapo.
Čitav razgovor o ovoj temi i emisiju Polis, pogledajte na našem Youtube kanalu.
