TVSA: Hotel „Vilina vlas“ bio je zloglasni logor, a danas se nalazi na spisku za koji građani mogu dobiti turistički vaučer
U istočnobosanskom gradu Višegradu u toku agresije ubijeno je 3.000 civila, među kojima 500 žena. Mnoge su kraj života dočekale u hotelu Vilina vlas nakon što su silovane i pretučene. Još se traga za posmrtnim ostacima 200 žena.
„Sobe u hotelu nema gdje neko nije silovan, nema gdje neko nije ubijen, prema izjavama preživjelih žrtava one kojima ima u posjedu udruženje koje je uzimalo izjave, to je horor film. Mene moja duša boli jedino što smo mi odvajali od svojih doprinosa da bi izgradili onaj centar ne znajući da će nam biti najveće mučilište 1992. godine“, , kazala je Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja „Žena – žrtva rata“.
Nakon odrastanja u Kanadi, aktivistica Amela Trokić vratila se s svojom porodicom u Bosnu i Hercegovinu. Kreatorica je online peticije na stranici change.org s ciljem da se ovaj objekat skine s preporučenih turističkih mjesta na internetu. Već je skupljeno gotovo 17.000 potpisa.
„Kad vide taj hotel kao jednu od ponuda, upoznaju se sa istinom i tim što se desilo u tom hotelu, pa sami nek odluče da li žele tu da borave. Mislim da nešto na što sam jako ponosna i što smo imali uspjeh dosta se ljudi javlja i kažu da nisu bili upozonati s tim da nisu znali šta se desilo u tom hotelu iako su znali za zločine u Višegradu, nisu baš za taj konkretan slučaj znali“, rekla je Amela Trokić, pokretač pericije.
Bakira Hasečić, koja je i sama na svojoj koži osjetila zlodjela u Višegradu, jedan je od ključnih svjedoka na suđenjima ratnim zločincima. Ona ističe da su već četiri presude donesene za zločine počinjene u tom hotelu.
„Hotel kao zidina nije ništa kriva, ovo što se desilo u hotelu, krivi su oni koji su uradili jedan takav projekat, koji su dozvolili. Šta je činiti nama preživjelima žrtvama, članovima porodica ubijenih, to je ono minimum što bi mogli udovoljiti i poštovati žrtve to je da se na hotelu Vilina vlas stavi jedna ploča, makar to bila mala ploča u znak sjećanja na sve ono što se desilo a posebno nakon pravosnažnih presuda“, rekla je Bakira Hasečić.
Područje oko hotela je poznato bilo čak i u vremenu Osmanlija kao lječilište, svoju prvobitnu funkciju je imalo i prije rata i sigurno je da će nastaviti svoj rad uprkos mračnoj prošlosti. Preživjele žrtve i porodice ubijenih i ne traže obustavu rada, a utjeha bi bila u priznanju zločina dizanjem spomen-obilježja.
„Pokretane su te inicijative, međutim one nisu nailazile na razumejvanje i nažalost do današnjeg dana nemamo nikakvu povratnu informaciju i nema nikakvog obilježja na tom mjestu“, istakao je Bilal Memišević, predsjednik Skupštine opštine Višegrad.
Naši sagovornici su složni u jednom: Rad hotela nije problem. Već je to činjenica što odgovorne vlasti entiteta Republika srpska skoro trideset godina kasnije dopuštaju da hotel funkcionira bez spomena na brojne žrtve koje su u njemu skončale.
Mašo Karavdić, TVSA
