Rimski most

“Rijeka Bosna je odmah velika, preko nje vodi kameni most sa sedam lukova, s kojega se vidi kako iz gore ključa”napisa mletački poslanik Catarino Zeno kada je 1550, dolazeći sa sjevera, prenoćio u Blažuju ili Blazudi, kako zapisa, i suočio se sa Bosnom.Ovo je ujedno i prvi pisani trag o mostu na Plandištu, poznatom kao Rimski most.

I mada historija potvrdjuje da su u ovom kraju živjeli i Rimljani od 9. godine nove ere, te da je Aquae...S bila upravno i kulturno središte čitave oblasti, tek se pretpostavlja da su možda baš ovdje prelazili Bosnu....i podigli most...
Osnov za toponim „rimski“ ipak leži u činjenici da je u njega ugrađen i kamen koji su klesali Rimljani ...materijalni dokaz, kamena ploča, rimska spolija, sa plitkim reljefom sa nagom figurom uzidana u korkaluk, to i potvrdjuje...to bi i osnov da ga prozovu-Rimski most.

Pisani navodi iz kasnijih putopisa daju osnova utemeljenju pretpostavke da je današnji most “temeljito obnovljen, ukoliko nije tada iz temelja i sagrađen” u periodu između 1530. i 1550. godine.Jer bio je ovo dio značajnog trgovačkog puta koji je povezivao Dubrovnik sa srednjom Bosnom. Ovdje na Plandištu nalazilo se i raskršće puteva koji su dolazili dolinom Bosne sa putevima koji su dolazili sa istoka i juga i vodili ili u župu vrhbosnu ili sjedište Sarajevskog sandžaka.

Ne zna se ko je «bio obnovitelj, ako ne i utemeljitelj mosta», ali među istraživačima postoji trilema da su graditelji Mosta na Plandištu mogli biti: veliki vezir Rustem-paša Hrvat ili Semiz Ali-paša ili Gazi Ali-paša.

Most je ,uglavnom, do danas sačuvao svoj oblik i izgled iz 16.stoljeća.Karakteriše ga stilska arhaičnost, koja govori o dobrim majstorima kamenarima, ali i potvrdjuje nedovoljno poznavanje stilskih oblika onovremene turske arhitektonske škole.